-Piše: Dragoljub Pavićević
Malo, vulkansko, usamljeno ostrvo Island doživljava težak finansijski slom 2008. godine kad je širom Evrope bjesnila razarajuća finansijska kriza. Zakržljale banke najvećim dijelom generisale su nevolje na Islandu. A potom...
Da bi povratio ekonomsku snagu, odbacio je sve što mu je ostatak Evrope i MMF sugerisao. Odbacio je sva mudrovanja tzv. finansijskih eksperata i profesora ekonomije. Oborili su vrijednost svoje valute kroz takozvanu „unutrašnju devalvaciju”. To je nešto što članicama euro zone nije dostupno, pa moraju da smanjuju plate u javnom sektoru i da povećavaju poreze. Island je tako nacionalizovao velike banke koje su imale neodrživ dug, spasavajući samo dio koji je služio domaćoj ekonomiji. Država je nametnula kontrolu kapitala tako da kreditori banaka i drugi strani investitori nisu mogli povući svoj novac. Zemlja je poslednjih osam godina prošla razvojni preporod razgranavanjem ulova, prerade i izvoza ribe, povećanjem turističkog prometa, preradom aluminijuma, izvozom informacionih tehnologija. Bruto društveni proizvod raste po stopi od 4 odsto godišnje dakle dvostruko višoj nego što je stopa u euro zoni ili u UK. U vrijeme oporavka u martu 2015. Island je zvanično napustio tj. okončao pregovore i time odustao od ulaska u EU.
Snaga i odlučnost Islanda kasnije se najbolje oslikala na fudbalskoj reprezentaciji. To je ona ista odlučnost koja je dovela da Island kao mala zemlja odbije moćnu Evropsku uniju i smogne snage da krene svojim putem.
Nekako paralelno sa ekonomskim oporavkom zemlje dešavalo se pravo fudbalsko čudo na Islandu. Zbog specifične klime prije 15-20 godina fudbal je na Islandu bio ljetnji sport. Zimi se igrao rukomet u dvoranama. Poslednjih decenija izgrađene su nove dvorane sa vještačkom travom gdje djeca od šest do 12 godina mogu da treniraju najmanje tri puta nedjeljno. Treneri i instruktori moraju biti obrazovani da bi dobili licencu da rade sa djecom. Sa boljim zatvorenim sportskim halama i stadionima fudbal je postao cjelogodišnji sport na Islandu.
U noći 9. oktobra izlio se vulkan, ovog puta oduševljenja, jer Island će igrati na svjetskom prvenstvu u fudbalu 2018. u Rusiji. Prvi put u istoriji ove male zemlje. To je najmanja nacija u istoriji koja se ikada kvalifikovala da igra na svjetskom prvenstvu! Ima svega 333 hiljada stanovnika. To su fudbaleri zemlje čije ukupno stanovništvo može stati na tri Vembli stadiona, a dvije trećine populacije živi u glavnom gradu, a igraće 2018. u Rusiji na svjetskom prvenstvu u fudbalu! Vulkan oduševljenja u zemlja čiji najveći stadion može da smjesti 15 hiljada gledalaca u Rejkjaviku, gradu koga pamtimo iz vremena Hladnog rata kao domaćinu šahovskog meća Spaski–Fišer. Svi ostali stadioni u Rejkjaviku i ostatku ostrva imaju ispod šest hiljada sjedišta.
Islanđani se umalo nijesu kvalifikovali na svjetsko prvenstvo 2014. Izgubili su od Hrvatske u baražu. Island je odlučan. a i odličan tim koji vjeruje u sebe. Takav može pobijediti svakog. Prvi put na veliko takmičenje fudbaleri Islanda kvalifikovali su 2016. Tokom kvalifikacija pobijedio je i Holandiju trećeplasiranu sa svjetskog prvenstva 2014. Kad je tako i kad su odlučni, vjerovali u sebe, onda su i mogli 2016. u Francuskoj, tokom grupne faze evropskog prvenstva, postići pobjedonosni gol na utakmici protiv Austrije u 94. minutu. Kada su na evropskom prvenstvu 2016. prošli grupnu fazu, potom su poslali kući Englesku (pobijedili je 2:1), a tadašnjeg engleskog selektora Roja Hogsona ostavili bez posla. „Knock out” fazu Island je završio porazom u četvrtfinalu od domaćina, Francuske, 5:2.
Snažan mentalitet igrača jedna je od tajni fudbalskog uspjeha Islanda na međunarodnoj sceni. Snažni mentalno i fizički, kreirali su jednu malu zemlju, jedno vulkansko ostrvce u uspješnu fudbalsku naciju, iako je liga poluprofesionalna. Reprezentativci igraju u engleskim, švedskim, danskim, škotskim, njemačkim klubovima. Igrači su već duže zajedno i poznaju se međusobno veoma dobro. Često vole da kažu kako su čvršći i otporniji od drugih. Ništa se ne može dostići ako ne vjerujete u sebe. Mentalitet ljudi koji žive na ostrvu je čudo.
Na drugoj strani svijeta, mladi, razmaženi, prerano obogaćeni fudbaleri zemalja bivše Jugoslavije bez žara ulaze u igru za nacionalnu reprezentaciju siromašne zemlje, koja ne može da ih plati milionima koliko ih plaćaju snažni evropski klubovi.
Valja naglasiti da je Island tokom poslednjih kvalifikacija za svjetsko prvenstvo iduće godine u Rusiji bio u grupi sa tri ekipe učesnice evropskog prvenstva 2016. Turskom, zemljom od 81 miliona stanovnika, Ukrajinom i Hrvatskom. Island je kao gost prije neki dan deklasirao Tursku rezultatom 3:0. Pobijedili su Tursku i u Rejkjaviku 2:0.
Male balkanske, nerazvijene zemlje, ako žele, od Islanda mogu da nauče kako da prekinu pregovore o ulasku u EU, kako da ozdrave banke, mogu da uče od Islanda kako se rješava finansijska i ekonomska kriza te kako se kvalifikuje reprezentacija da igra na svjetskom fudbalskom prvenstvu. Jer, fudbal je biznis. I to krupan u mnogim zemljama. Plasman donosi profit, ne samo od FIFE već i kroz prodaju suvenira, podsticanje proizvodnje u tekstilnoj industriji, povećanje prometa u ugostiteljstvu tokom prvenstva, itd. Sjećam se kada je Hrvatska izbacila Englesku u kvalifikacijama za evropsko prvenstvo 2008. Englezi su izračunali da je neodlazak na to takmičenje koštao fudbalsku naciju kakva je Engleska više od tri milijarde funti. Fudbal više nije najvažnija sporedna stvar na svijetu. Ogledalo jednog društva jeste.