-Autor: Nadežda Milenković
Godišnjicu svrgavanja Miloševićevog režima ovih dana su više proslavljali svrgnuti nego oni koji su ga tog 5. oktobra svrgavali. Ministar spoljnih poslova se čak i javno zahvalio jer, kako je rekao, on bez 5. oktobra ne bi nikada postao predsjednik Miloševićeve partije.
No, ako je Miloševićevo manipulisanje javnošću dobro opisivao onaj tada aktuelni vic da on samo navuče zavjese na prozor kupea i ubjeđuje saputnike da je voz krenuo, za ovaj režim je potrebna naprednija verzija tog vica. Naime, ovaj režim ne mora ni zavjese da navlači. Svi slobodno gledamo kroz prozor i svi lijepo vidimo da voz stoji, ali nas vlast svejedno usrdno ubjeđuje, ne samo da smo krenuli, nego i da jurimo najvećom brzinom ikada u modernoj istoriji jurenja.
A pošto to, naravno, ne bi bilo moguće bez saslužujućih medija, vlastodržci i vlastopodržavaoci stalno zamjeraju onima malobrojnima koji, umjesto da se kao i oni dive brzini i predjelima kroz koje prolazimo dok stojimo, uporno ukazuju da se voz ne pomjera sa perona. Standardna zamjerka tim medijima je da su „jednostrani” jer ne daju prostor drugoj strani. A ta druga strana je vlast. Koja ima sav ostali prostor. Na kojem, gle čuda, takođe nije moguće ni čuti ni vidjeti drugu stranu, odnosno one koji nisu obožavaoci vlasti.
Borbi za slobodu vlasti od slobodnih medija pridružila se i premijerka. Ona se požalila kako zna da je četvrtak onda kad ujutru dobije „negativan kliping”. Po toj logici i mi možemo reći da znamo koliko je sati kad vidimo da se oni koji vode državu prvo obavještavaju o tome – šta je ko pisao o njima! A ne, kao što bi trebalo, o tome šta se dešava u zemlji i svijetu.
Za to vrijeme, tačnije za sve preostalo vrijeme i sav preostali prostor, mediji naklonjeni vlasti izvještavaju – iz usta vlasti. Drugi izvori im ne trebaju. Štaviše, samo smetaju, čak toliko da je novoustoličeni član upravnog odbora RTS-a javno poželio „da se vrati Tito na pet minuta pa da policija išamara dokoličare i nauči ih redu”. Inače, dokoličari su oni koji javno izražavaju protest, o kojima javni servis svih građana ni do sada nije bogzna kako izvještavao, a sad će očito i manje.
Ali, pošto projekat oslobađanja vlasti od nenaklonjenih medija ne daje željene rezultate, naklonjeni mediji pojačavaju svoj posao. Osim što prave namještene ankete u kojima stranački aktivisti glume ili slučajne prolaznike koji glorifikuju vlast ili opozicionare koji ispadaju glupi u društvu, oni rade i na prepakivanju vijesti. Ako je, na primjer, otkazan sastanak, onda je vijest da „Kolinda još dugo neće vidjeti Vučića”. Na stranu to što predsjednicu Hrvatske oslovljavaju samo ličnim imenom (jeste zbog omalovažavanja ali omalovažavaju i muškarce pa su oni ipak Tači i Haradinaj, a ne Hašim i Ramuš) no, originalna vijest je – da je sastanak odgodila predsjednica Hrvatske (i to zbog verbalnih incidenata predsjednika Srbije!) a ne obratno kako naslov sugeriše.
U prepakivanju vijesti se ide toliko daleko da je moguće i da je djevojčica povrijeđena kad je na pješačkom prelazu naletjela na policijski auto. Doduše, ta vijest je kasnije ispravljena. Ali ne onako kako biste očekivali – da je ipak policijski auto naletio na djevojčicu već u: „Djevojčica povrijeđena kad je u blizini pješačkog prelaza naletjela na policijski auto”. Jer, ne samo da je ona nasrnula na automobil nego ni ne poštuje saobraćajne propise.
A onda je mrmot zamotao čokoladu. I voz je krenuo „svemirskom brzinom”.
Peščanik.net