-Piše: Milan Ružić

Mnogo vremena provodimo u pričama o nezavisnoj državi Kosovo koja ne postoji i kojoj mi Srbi ne bismo smjeli da dozvolimo da postane to što lažu da jeste. Mene brine nešto drugo… U pitanju je nezavisnost države Srbije!
Ne znam koja to nezavisna država mora za svaki svoj potez da pita EU, MMF, SAD, GB i ostala akronimska veličanstva koja smo samima sebi dodijelili kao vladare ove naše zemlje. Šta je ostalo naše od svih aktuelnih pitanja, a da možemo sami da ih riješimo?
Toliko smo nezavisni da pred svaku važniju odluku dođe neko sa strane da nam kaže kako on misli da nešto treba da se čini, pa onda nas ubijedi da nama ostavlja da mi odlučimo, ali ukoliko ne odlučimo kako taj misli da treba, onda ćemo biti podvrgnuti ubjeđivanju čije se metode kreću od sankcija do bombardovanja!
Što se mene tiče, biram opciju zbog koje će me smatrati zaostalim! Biram da vjerujem u mitove svog naroda, jer bez njih, ovog naroda ne bi ni bilo! Izabrao sam da pripadam onoj Srbiji koju ja smatram nezavisnom!
U mojoj Srbiji država je na prvom mjestu! U mojoj Srbiji, neko sa strane može da mi da savjet, ali nema pravo da mi naređuje šta da radim! Prestonica moje države nije Beograd, nego Hilandar! Najznačajniji gradovi Srbije o kojoj pričam su Mileševa, Gračanica, Sopoćani, Pećka patrijaršija, Studenica i Žiča! Oni koje ja biram na izborima su koalicija Njegoš-Andrić-Crnjanski! Moji heroji su svi oni koji iza sebe imaju djelo, a ne nedjela ili, kako to najčešće biva, ništa! Muzika kojom moj narod predstavlja sebe pred drugima je ona koju nismo našli u azijskim kontejnerima! Narod kojem ja pripadam je neustrašiv, pobjednički, nezavisan, pametan, obrazovan, plemenit i vjerujući! Moj Jerusalim je Kosovo! Diplome u mojoj zemlji su stečene, a ne kupljene! Moje pobjede su pobjede Srbije, a ne moje lične! Ono u šta ja vjerujem nisu obećanja dežurnih lažova koji nepozvani dolaze u moju državu, već Gospod! Unije u koje bih ja htio da uđem nisu one u kojima ću služiti za podsmijeh, već one u kojima ću imati pravo glasa, jer sam iz jedne takve zemlje o kojoj pišem! U mojoj Srbiji majke služe da se vole, a ne da budu stavljene u psovke! Očevi moje Srbije svoju djecu brane, ne pravdaju sve njihove greške i ne zapošljavaju ih preko veze! Ova zemlja o kojoj pišem je ona koju vodi narod! Srbija o kojoj ja pričam je ona koju ovih dana osporavaju ovi novi kvaziistoričari i dok god je osporavaju, znaću da vrijedi! Zemlja kojoj ja pripadam nikada neće priznati,,Zadrugu‘‘,,,Parove‘‘ i ,,Farmu‘‘ kao vrhunac kulture, a epsku narodnu poeziju kao vrhunac zaostalosti! Srbija o kojoj sam se drznuo da pričam je Srbija koja se neće stidjeti pred svojim potomcima i neće imati zbog čega da se pravda! Govorim o zemlji u kojoj je riječ skupa! Biram da budem potomak naroda koji je patio, koji je ugnjetavan, ali koji nikada svoju glavu nije spustio pred tuđom čizmom! Zemlja koju ja volim, kojoj vjerujem i koja je nezavisna jeste ta i takva moja Srbija!
U ovoj današnjoj Srbiji, mogu samo da vjerujem onima koji misle kao ja, i ne samo da im vjerujem, već i da ih nazivam svojom braćom. Nije me briga što ću, posle ovoga, važiti za zaostalog, zadrtog, ovakvog i onakvog, jer po današnjim standardima najgore bi bilo da vas proglase pametnim i da se sa vama slažu oni koji Srbiju u koju ja vjerujem već odavno razapinju na krstu, vjerovatno američke izrade!
Da se razumijemo – Kosovo nije nezavisna država, već neodvojivi dio Srbije! A Srbija?wwwiskra.co