Piše: Dragan Mraović
U Crnoj Gori i Srbiji imamo dva gospodarska lika, ali oba su ista slika autokratskog predsjednika.
Aleksandar Vučić, učenik četničkog vojvode Slavka Aleksića, komandanta Novosarajevskog četničkog odreda (prema dokumentaciji Haškog tribunala), poznatiji kao imitacija Gospodara, pod imenom Gospodarčić, otišao je u Srebrenicu samo radi političke manipulacije i kolektivne hipnoze, kojom se bavi u Srbiji u vidu zanata. On je sada heroj i mučenik u svojim očima. Poslije ko zna kog atentata na njega, a za koji znaju samo on i njegov ministar policije Stefanović, stručnjak za plagijate doktorskih disertacija, on se samoproglasio za najznačajniju žrtvu Srebrenice i Bratunca, pošto je “pogođen” kamenom izrađenim u “stelt” tehnologiji, pa ga zato niko nije vidio, niti se na njegovom licu mogla vidjeti povreda, ali su bili očigledni strah i potpuna izgubljenost. U prvom planu je on, u svim srpskim medijima, a ne srebrenički i/ili bratunački mučenici. Taj Gospodarčić koji je javno prijetio Đinđiću da će ga „istrijebiti kao gubu iz torine“, a Ćuruviji da će mu se „kad-tad osvetiti“, izigrava mirotvorca! On koji je rekao ono što se od Hitlera do njega nije čulo: „Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana!“, stvara od Srebrenice svoju mitologiju, zajedno sa balkanskim i svjetskim političkim lešinarima koji su se sjatili nad svetim muslimanskim stratištem, a od kojih se žrtve i njihove žive majke nisu mogle ni primjetiti. Uspio je da potpuno upropasti smisao sakralne svečanosti u Srebrenici, a onda je pobjegao pod kišobranom. Svojim prisustvom je isprovocirao skandal, jer mu je unapred rečeno šta može biti, ako dođe, ali je on poslušao svog engleskog mentora, ministra spoljnih poslova Engleske, Filipa Hamonda, koji mu je rekao da „veoma cijeni to što će on predstavljati Srbiju u Srebrenici“. Naravno, domaćin se ponio prema Vučiću izuzetno bagatelno, što je za svaku osudu. Bakija Izetbegović nema ni stida, ni srama. Baš onako kako su htjele engleske službe za balkanske smutnje.
A ni ona druga imitacija predsjednika ne manjka u izjavama mržnje, po čemu su obojica – ista slika! „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko.“ Ali, riječi mržnje Milu su mile, pa reče: „Od svega najviše mrzim četnike, ustaše i stopostotne Crnogorce... Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov“. A sada ga čak i Mustafa Cerić, iako njemu slična cvjećka, podsjeća kako se osjećaju Bošnjaci, „kad čuju njegove prijetnje...“
Gospodar i Gospodarčić šire mržnju, a na robiji je general Ratko Mladić koji nije prijetio nacističkom odmazdom „sto za jednoga“ i nije klao trudnice i djecu, kao ratni komandant Srebrenice, Naser Orić. Haški tribunal će presuditi Mladiću, ali to neće doprinijeti povjerenju i pomirenju sve dok se žrtve zloupotrebljavaju u dnevno-političkim kampanjama Gospodara, Gospodarčića i Bakije.
Njima ne vjeruju ni Muslimani, ni Bošnjaci, ni Srbi, jer znaju da oni mijenjaju ćurak naopako, kako dune vjetar, ali fotelju nikako. Muslimani znaju da Vučić nije iskren, jer ne mogu da razluče kada je govorio istinu, onda kada je htio da ubije sto muslimana za jednog Srbina ili danas kada pravi melodramatski performans u Srebrenici? A istovremeno svi znaju da je Milo govorio za Miloševića da je najbolje što nam se može desiti, dok danas duva u NATO tikvu, pa se ne zna kada laže, ako ikada istinu zbori!
Jesu Gospodar i Gospodarčić fizički dva lika, ali u ogledalu je ista moralna slika - lična sujeta i moralni narcizam iznad nacionalnog interesa.
(Autor je nekadašnji
generalni konzul
SRJ u Bariju)