Vlada Srbije podržala je Vuka Jeremića u njegovoj borbi da postane generalni sekretar Ujedinjenih nacija. Mi, Srbi, uvijek moramo biti posebni. Jeremić je mjesecima bio jedini od kandidata koga nije željela da podrži njegova otadžbina. Nemam ništa protiv bilo koje zamjerke Jeremićevoj politici i opredjeljenjima. Živimo u dobu moralnog sunovrata i propadanja srpske države. Ko može da pokaže nekoga ko se vlasti i moći domogao naivan kao dijete i nevin kao golub? Borio se najmlađi srpski ministar spoljnih poslova kao lav. U izgubljenoj bici za Kosovo i Metohiju, sa višestruko jačim neprijateljima: arnautskim šovinizmom, njemačkim i američkim imperijalizmom. Suočavao se sa licemjerjem lažnih domaćih Evropljana kojima je srce umrlo s mafijašem iz „Kuće cvijeća“, a ne znaju gdje bi svoje uvažene i glavi pretpostavljene gluteuse rađe locirali - u briselske fotelje ili u hrvatsko more... Imao je posla sa stranačkim kolegama - odvratnom djecom stranačkih zidara, advokata-izdajnika iz anketnih odbora koji su aminovali premlaćivanje naroda. Onima koji su se krili iza umišljenog, narcisoidnog, koljenovićevskog ženskaroša što se izvinio čak i bugarskim komitama zbog zala koja im je navodno nanijela Srbija. Mučio se i sa patriotskom opozicijom onih koji su izdali demokratiju, Kosovo, kuma, promijenili ime, politički pol... Pa se koriste narodnom tugom da nam sada prodaju i Evropu i nacionalni ponos. Jer, zaboga, ne može patriota biti čovjek koji nije rakijaš, navijač i koji zna na kom je smjeru diplomirao.
Stranački drugovi mrzjeli su Jeremića zato što su morali da zaustavljaju rad partijske skupštine i mijenjaju način biranja kako leteći ministar ne bi postao potpredsjednik njihove vračaroidne političke prćije. Kada je posle njihove propasti i raspada otišao u Njujork na dužnost koju je preoteo ljutitim litvanskim favoritima, napadali su ga i grdili u strahu da se ne vrati uspješan, neoblaćen i sve ih ne počisti. Tada su ga iz SNS-ove vlasti podržavali, ali nisu žurili da mu pomognu. U Njujorku je Jeremić branio Srbiju, organizovao panel o Haškom tribunalu na kom niko od sudija nije smio ni da se pojavi, a učestvovala je velika većina država svijeta. Slavio je Srbiju, doveo patrijarha da govori pred savjetom, u centralnoj sali se pjevalo ‘’Tamo daleko’’ i ‘’Marš na Drinu’’... Ali kada se vratio, postavilo se pitanje šta ako se ovaj neumorni i uvijek popularni kolerik kandiduje. Zar nije tako i Koštunica, pomilovan samo Miloševićevom nezainteresovanošću, za mjesec dana kampanje srušio režim koji je bio u naponu snage? Zato su ga grdili, podmetali mu, bojkotovali ga... Predsjednik Nikolić se naljutio. Kaže Jeremić ga nije podržao oko Kosova – samo još da objasni šta je on to radio? Da li da podrži što je Nikolićeva vlada Kosovo izgubila 1999, ili onaj plan o reintegraciji što ga je skupština usvojila 2013., ili izdajničke briselske sporazume 1. i 2. čiji sadržaj je protivan svemu što je skupština ranije usvajala na temu Kosova i Metohije?! Ima domaćih evromana koji kažu da treba da podržimo prijatelje iz okruženja: ministarku države koja je među prvima priznala Kosovo i unitarnu Bosnu, čija je nekadašnja članica vlade izmislila sramotnu operaciju „Potkova“ kojom je Srbija optužena za namjerno i sistematsko protjerivanje Albanaca. Ili da podržimo Pusićku čija vlada nije umjela da sačuva ni nekoliko ćirilićnih tabli, a podizala je spomenike rasisti koji je sâm prizano da je očistio Krajinu od naroda prljavih gaća? Da ne pretjeramo ako podržimo mlađanog renesansnog tipa iz zemlje u kojoj su Srbima ukinuta sva prava, a koja je takođe među prvima priznala Kosovo? Bolje da ostane kod kuće i nastavi da piše pjesme, biće svakako bolji poeta od Drljevića i Štedimlije.
Vlada je na kraju, ipak, podržala Jeremića. Prekasno, u vremenskom škripcu. Nedovoljno da doprinese mogućoj pobjedi. Dovoljno da ga obaveže i pred prosječnim građaninom predstavi nezahvalnim, kada jednom možda bude potražio račun od najpopularnijih političara skoromnih ili nikakvih postignuća.
Poslije decenija u srpskoj politici naučio sam da ne cijenim pojedinca već djelo. Kolike su nam pametne i hrabre kupili oni koji daju milione da Srbi ne bi imali ona prava što ih uživaju svi drugi narodi... Premnogo njih su korumpirali. Jeremić se vratio iz Britanije i SAD, gdje je diplomirao na Kembridžu i magistrirao na Harvardu. Uzeo je u zaštitu svoj narod, na tome izgradio popularnost, možda se sjutra odluči da pođe drugim putem, ali hvala mu za ono što je dosad učinio. Čak i od najgore izdaje gore je stranačko sljepilo i lična uskogrudost onih koji misle da je Srbija njihova imovina ili makar terapija. Sve što se događa oko ove kandidature već je viđeno. Mnoge naše istorijske ličnosti imale su slične probleme koji su, nažalost, zaboravljeni.
(Autor je istoričar i docent
na Filozofskom fakultetu
u Beogradu)
Piše: Čedomir Antić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.