Pošto su izjave predsjednika Trampa uzdrmale sigurnost unutar NATO-a, američka administracija sada pokušava da umiri partnere sa istoka Evrope. Trebalo bi da osjećaj sigurnosti pruže novi tenkovi. Ipak, skepsa ostaje.
Do prije samo godinu dana američki ili njemački vojnici na istoku Evrope bili su samo pusta želja. Ipak, na samitu NATO-a u Varšavi u julu 2016. godine dogovoreno je jače prisustvo u regionu i – od početka godine ka Poljskoj i baltičkim zemljama kreću se tenkovi, teško naoružanje i nekoliko hiljada vojnika.
Uskoro će sa vježbama u Bugarskoj i Rumuniji početi i jedna američka brigada.
„To je paradoks”, kaže poljski ministar spoljnih poslova Vitold Vaščikovski.
„Ne može se reći da je situacija na istočnom krilu Alijanse postala bezbjednija, ali u Poljskoj se sada osjećamo sigurnije”, kaže ministar.
Ta rečenica dobro odslikava ambivalentnost situacije. Tako gledano, raspoloženje među delegacijama iz istočnoevropskih zemalja na Konferenciji o bezbjednosti u Minhenu, bilo je znatno bolje nego prije godinu dana. Poljska delegacija neprestano je naglašavala da se konačno više ne osjeća kao članica NATO-a druge klase već kao punopravna članica. To „punopravno”, na istoku se mjeri prisustvom trupa NATO-a.
Ipak nisu svi tako zadovoljni kao Poljska. Litvanska predsjednica Dalija Gribauskaite jeste doduše u Minhenu pohvalila prisustvo NATO-a u njenoj zemlji, ali je ipak zatražila dodatnu vojnu podršku SAD i još više trupa duž istočnog krila Alijanse.
Zaključci iz jula 2016. godine „nisu više dovoljni” – mora se, kako je poručila litvanska predsjednica, uzeti u obzir to da su američke trupe prije svega koncentrisane na zapadu Evrope, umjesto na istočnim granicama koje su najviše ugrožene.
Baltičke zemlje smatraju da je direktno učešće SAD neophodno, rekla je litvanska predsjednica Gribauskaite.
Na istoku Evrope skoro niko ne formuliše stvari tako jasno. Većina je i dalje veoma zadovoljna time što u njihove zemlje konačno stiže teško naoružanje NATO-a.
Jedna tema naročito ujedinjuje istočne Evropljane: troškovi odbrane.
Poljska i Estonija odavno ispunjavaju propis o izdvajanju dva procenta bruto društvenog proizvoda za odbranu. Rumunija to namjerava da ispuni u ovoj godini, Litvanija, Letonija, Bugarska i Hrvatska su doduše ispod tog procenta, ali uprkos tome izdvajaju više od svog BDP-a nego recimo Berlin.
Ako Njemačka i drugi ne budu izdvajali više sredstava za odbranu, oni ugrožavaju našu stabilnost – tako glasi optužba sa istoka Evrope. To da bi SAD mogle svoju lojalnost NATO-u da povežu sa zahtjevom Evropi za izdvajanje više novca za odbranu, Istočnoevropljane čini nervoznim.
Ipak na istočnom krilu NATO-a znaju da diskusija sa Njemačkom o tome u izbornoj godini nema smisla.
„Njemačka zna šta je njena odgovornost”, rekla je kancelarka Angela Merkel, osvrćući se na klauzulu o izdvajanju dva procenta BDP-a za odbranu. No ona je rekla da to može biti postignuto tek 2024. godine.
Novi ministar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel jasno je naglasio da bi dodatne milijarde mogle da budu investirane u razvojnu pomoć i integraciju izbjeglica, umjesto u tenkove.(RTS)
Putovanje na istok
Gabrijel je zapravo ovog ponedjeljka (20. februara) trebalo da otputuje na Baltik i u Švedsku, na svoje prvo putovanje u svojstvu ministra spoljnih poslova, kada je riječ o istoku. On je namjeravao da u Litvaniji posjeti vojnike Bundesvera koji su nedavno preuzeli komandovanje NATO trupama u toj zemlji.
Putovanje je u poslednjem trenutku ipak otkazano iz, kako je saopštilo Ministarstvo spoljnih poslova, zdravstvenih razloga. To putovanje je, inače, unaprijed izazvalo čuđenje, jer njemački ministri spoljnih poslova, kada je riječ o istočnim zemljama, tradicionalno prvo putuju u susjednu Poljsku, kako bi naglasili važnost njemačko-poljskih odnosa.
Simbolički značaj te namjere, poljski ministar spoljnih poslova, čini se, nije prepoznao.
„Mi smo već razgovarali na sastanku u Briselu”, rekao je Vaščikovski u razgovoru za Dojče vele, dodavši: „Baltičke zemlje više zavise od finansijske podrške i političkog senzibiliteta nego mi”.