Područje naučnog interesovanja fizičara prof. dr sci. Danijela Denegrija je široko, a glavno područje je fizika elementarnih čestica. Od 1979. godine uključen je u CERN-ov eksperiment UA 1 pokrenut za posmatranje čestica W i Z bozona tzv. slabih sila, čime su postavljeni temelji moderne fizike podatomskih, elementarnih čestica. Denegri je autor preko 170 naučnih radova, saradnik je brojnih stručnih časopisa. Njegova nevjerovatna sposobnost da s lakoćom izloži naučna dostignuća učinila su ga predavačem br. 1, u šta smo se uvjerili nedavno na Danima nauke, kada je Denegri održao predavanje u CANU. Sa zaraznim oduševljenjem je govorio o Velikom hadronskom sudaraču, Evropskom centru za nuklearna istraživanja - CERN-u česticama koje su otkrivene i koje tek treba sa se otkriju, fizici...
• CERN je epicentar fizike 21. vijeka?
- Zapravo CERN je centar fizike elementarnih čestica. Naravno, ima velikih centara za druge grane nauke, ali za fiziku elementarnih čestica i povezanih disciplina, CERN je centar svijeta.
• Na neki način je i generator Nobelovih nagrada?
- U poslednje vrijeme sasvim sigurno. Ali to nije nikakvo čudo. CERN posjeduje najbolje instrumente i najbolje aparate za ispitivanje, pa imate veće šanse da napravite neko veće otkriće koje će vam donijeti slavu i, naravno, nagrade. Poslije Drugog svjetskog rata veliki aparati su bili u SAD, i veliki stručnjaci koji su se razvili i dokazali na Menhetn projektu bili su u Americi. Poslije rata dvadeset godina sve Nobelove nagrade bile su američke. Međutim, od 1983. godine kada ej moj mentor Huan Antonio Rubio stao na čelo CERN-a sve više Nobela ostaje u Evropi, jer stari kontinent ima instrumente koji omogućavaju da budete kompetitivni na najvišem mogućem nivou.
• Božja čestica, odnosno Hiksov bozon i sve čestice koje predviđate da će se otkriti narednih godina u CERN-u na koji način će koristiti običnom čovjeku?
- Nama direktno neće, i teško je uopšte govoriti o takvoj koristi. Koja je korst od znanja? To je veliko pitanje. Znanje je bogatstvo čovječanstva. Koja je korist od Gorskog vijenca? Pa i nije neka. Ali ima u tom djelu pametnih ljudi, pa jedan od njih kaže „Sve se čovjek bruka sa čovjekom: gleda majmun sebe u zrcalo!” Ako promosliš što to znači, shvatiš da su te riječi vrhunska filozofska misao. To je dio našeg bogastva, bogatstvo kulture i civilizacije. Traženje objektivnog, naučnog, racionalnog tumačenja svijeta oko nas – nije literarno već naučno bogatstvo. Možete prihvatiti mistični, religiozni pristup stvarima, ali onda to nije racionalno. Ali, sa mistikom i religioznošću nećete lako napraviti satelit koji će letjeti do Saturna ili Jupitera. A, racionalno znanje vam daje omogućava tehničke vještine za tako nešto. Nažalost i vojne vještine. Samo racionalno znanje je pravo znanje, što se mene tiče. Ovo drugo su izrazi ranijih faza čovjekovog razvoja. Prihvastili to ili ne, čovjek kad je prelazio iz majmuna u homo sapiensa nije mogao imati tako sofisticirana znanja. Prošli smo kroz razne periode – mnogoboštvo, jednoboštvo..., pa nauka postoji samo 4.000 godina! A moderna nauka počela je tek sa Kopernikom i Galileom. Naravno, bilo je genijalnih zamisli i za vrijeme Grka, ali to su bili počeci. Oni su jednostavno predosjećali velike stvari, u antičkoj Grčkoj nije bilo organizovane nauke. Nauka postoji samo četiri stotine godina, religije deset holjada, a kultura četiri hiljade godina. Dakle, CERN je znak naše civilizacije i treba biti zahvalan. Da nije bilo Tesle i Maksvela ne bi bilo struje, i dalje bismo palili svijeće. Nauka uvijek ima intelektualnu stranu, koja je strahovito interesantna, i korisnu stranu. One nevjerovatno kompleksne aparate koje koristimo u CERN-u ne bi postojali da nije bilo ideja i želje za otkrićima mojih kolega fizičara i mene koji tamo radimo. Ali ti razni instrumenti, ta silna mašinerija koju smo razvili u CERN-u ima svoj uticaj na industriju. Pa, sad imate u Japanu vozove koji lebde na magnetnim poljima, i to na magnetima tima koji smo mi razvili u CERN-u. Oni su to iskoristili za vozove koji idu 500 km na sat. Dakle, mi razvijamao zbog naših unutrašnjih pobuda, koje vi možete nazvati znatiželja, ambicija, želja, razvijamo neke instrumente i razumijevanje koje ima reperkusije (spin of). Recimo, danas liječimo neke vrste kancera metodama fizike elementarnih čestica koji su „prevedene” u ljudski život.
• Kako se osjećate zbog činjenice da ste učestvovali u stvaranju CERN-a i otkrivanju raznih čestica koje su dovele do otkrića Hiksovog bozona?
- Dobro se osjećam, naravno. Lijepo je biti dio tako lijepe avanture. Ali, to nije palo s neba. Treba mnogo učiti. Nije bilo lako studirati fiziku kad se samo sjetim. Koliko bi bilo lakše trčati za curama i plesati, ali ne, morao sam da učim diferencijalne jednačine i šta sve ne... Ali, nije mi žao, jer ne možete raditi sve u isto vrijeme. Ali, savladati fiziku i na kraju pokušati razumijeti svijet pruža vam valiko zadovoljstvo.
• Pred čime vi zastanete?
- Razumjeti svijet i njegovu ljepotu... Pred ljepotom bilja i svega onoga što vidim oko nas me uvijek oduševiti. Kako se to razvilo na zemlji je pravo čudo. Zemlja je oaza života u jednom hladnom, praznom i okrutnom prostoru kroz koji šibaju kosmički talasi. Ljudi ne razumiju koju sreću imaju da žive na Zemlji. Pogledajte fotografije Marsa, Venere, Titana i Kalisto. To jeste jako interesantno, ali bi li željeli tamo da živite? Ne, nikako! Mi živimo na jednom nevjerovatnom mjestu, u oazi života i ljepote. I trebalo bi da mladis pobrinuti da što više sačuvamo te ljepote, jer ona je pravo čudo. I nije to Bogom dano. To je rezultat određenog položaja Zemlje prema Suncu. I to je vrlo osjetljivo, to je krhko i lako se može narušiti. Na primjer Venera je kao rerna. Ona je vrlo slična Zemlji, ali šta se tamo dogodilo pa tamo vlada temperatura od 450 stepeni, a mi smo ovdje da ugodnih 20. E, tamo je možda onaj efekt staklene bašte pobjegao oteo se svakoj kontroli i tamo je olovo u tekućem stanju i nećemo se tamo kupati kao u Budvio i na Braču. I Mars je nekad imao vodu, jer mi vidimo svuda tragove vodenih tokova, i milijardu godina imao je okeane i mora, jezera, i možda se tamo počeo i život razvijati... ali danas je suv.
S.ĆETKOVIĆ


Nastanak života teško je protumačiti

• Da li imamo objašnjenje kako je nastao život i zašto je baš Zemlja mjesto gdje je nastao i održao se?
- Životu treba puno vremena, dok se oni prvi molekuli počnu spajati, pa umnožavati... Početak života je teško protumačiti. Ne znamo tačno kako se neki molekuli nakon nekog vremena počnu da repliciraju. Ali smo sigurni da to nije počelo sa seksualnošću koja se pojavila na veoma kasnom biološkom razvoju. Te planete koje su nama blizu, na njima nema ništa. A, pogledajte kako je lijepo kod nas. Treba mladim ljudima usaditi u glavu da naš svijet, prirodu, životinjski i biljni svijet treba poštovati i čuvati. I sljude naravno. Treba da naučimo da se čuvamo i poštujemo, da živimo zajedno, nije to uvijek lako, i znamo koliko je ratova bilo jer te lekcije teško učimo. Ali, moramo biti svjesni da bogatstvo koje imamo nije palo s neba, niti ga je neko svemoćno biće stvorilo i napravilo. To je jedan spori razvojni put i veoma je osjetljiv te se može lako porementiti. Moramo paziti.