-Život na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MSS) koja lebdi 400 kilometara iznad Zemlje nezaboravno je iskustvo, ali ipak zahtijeva veliku sposobnost prilagođavanja. U svojoj knjizi ,,Orbitalna perspektiva” astronaut Ron Garan, koji je 2011. proveo šest mjeseci na MSS, opisuje svoj boravak u svemiru i kako je on uticao na njegovo shvatanje života.
Garan priznaje da se nekoliko trenutaka prije lansiranja spejs šatla, koji će ga odvesti do stanice, zapitao u šta se to upustio. Njegova knjiga i iskustva drugih astronauta otkrivaju šta im je bilo najteže tokom boravka u svemiru.
Pošto se posljednji put okupao na Zemlji, Garan je prvi put poletio u svemir. Prvih nekoliko sati imao je jaku mučninu. Iako se astronauti na tlu privikivaju na nultu gravitaciju, par sati treninga je nešto sasvim drugo nego biti neprekidno u bestežinskom stanju.
Prve trenutke bestežinskog stanja Garan opisuje kao prijatne, ali mu je vrlo brzo pozlilo. Kao da mu je tijelo govorilo: „Hej, nulta gravitacija ne bi trebalo da traje toliko dugo. Nešto mora da nije u redu.” Do kraja dana tijelo mu se dovoljno prilagodilo i mučnina je prestala.
I svakodnevno funkcionisanje u bestežinskom stanju zahtijeva navikavanje. Juna 2014. astronaut Rid Vajzman opisao je svoje iskustvo na Tviteru: ,,Još se navikavam na nultu gravitaciju. Upravo sam okrenuo torbu naopako da istresem sadržaj. Ovdje nefunkcioniše”.
U svemiru ne možete da spustite glavu na jastuk, pa je sasvim logično da se nije lako naspavati.
,,Izabrali smo mjesta na podu, zidovima i plafonu, pričvrstili vreće za spavanje i rekli laku noć”, opisao je Garan prvu noć u svemiru.
Međutim, bio je suočen sa problemom: šta da radi s glavom? Nije mogao da je spusti na jastuk, jer je na čudan način lebdjela. Prvi put se naspavao tek poslije nekoliko nedjelja, kada su se njegovi vratni mišići navikli na bizaran položaj.
Kanadski astronaut Kris Hadfild nedavno je takođe opisao život u svemiru i probleme sa spavanjem. On kaže da je neobično što su na MSS ciklusi smjenjivanja dana i noći drugačiji. Stanica obiđe krug oko Zemlje svakih 90 minuta, što znači da astronauti vide izlazak ili zalazak sunca na svakih 45 minuta. Hadfild kaže da pred spavanje ipak gase svijetla.
,,Gasimo većinu svjetala prije odlaska na spavanje, čini nam se da tako treba”, objašnjava on.
Umjesto prema klasičnom kalendaru, odnosno smjenjivanju dana u nedjelji, astronauti u svemiru upravljaju se prema danima leta. Prvi dan kada je Garan kročio na MSS je FD1, drugi dan je FD2 itd.
Američki astronauti Beri Vilmor i Teri Virts, koji su trenutno na MSS, kažu da su za doček Nove godine 16 puta odbrojavali do ponoći i pozivali da čestitaju. To je zato što je svemirska stanica 16 puta prošla pored djelova Zemlje, kružeći oko nje brzinom od 28.000 km/h.
Aurora australis ili ,,južna svjetlost” na fotografiji koju su snimili astronauti na MSS digitalnom kamerom dok su prolazili iznad Indijskog okeana, 17. septembra 2011.
Dok ste u svemiru, neće vam curiti iz nosa, niti ćete moći da plačete. Tačnije, suze će se formirati, ali neće padati, već će se pretvoriti u ljepljive loptice, objašnjava Hadfild.
Nema tuševa, jer bi se sva voda pretvorila u čvrste grudve koje bi lebdjele po stanici i uništile opremu.