U kući Rista Ratkovića u okviru drugog dana književne manifestacije „Ratkovićeve večeri poezije” promovisana je knjiga ,,Poetika Montenegrina” Bogića Rakočevića. Sa njim, uz učešće publike, razgovarao je književnik Kemal Musić, a poeziju je čitala Medina Ćatović. Publika je imala priliku da pogleda i djela izložena u postavci,,Vriski”, koju je otvorio Milun Lutovac.
U velokoj sali bjelopoljskog Centra za kulturu održano je i pjesničko veče u okviru koje su publiku sa svojom poezijom upoznali Željko Perović iz Slovenije, Elhan Zal Mamedov iz Azerbejdžana, Senadin Musabegović iz BiH, Duško Novaković, Zehrija Bulić, Tomislav Marinković, Dejan Aleksić iz Srbije, Sahar Mario Mordečaj iz Izraela i Svetlana Kalezić Radonjić i Dušan Govedarica iz Crne Gore. Veče su vodili mladi bjelopolski glumci Sara Božović i Šućro Madžgalj. Na kraju večeri, u ulozi medijatora, Dragić Rabrenović je vodio veče ,,The Books of knjige”, a onda je uslijedilo druženje uz vino i pjesnike, i promociju vina ,,Plantaža”.
Publici se predstavio na ovogodišnjim „Ratkovićevim večerima poezije” kao specijalni gost i poznati srpski romanopisac Dragan Velikić, jedan od najznačajnijih književnika na južnoslovenskim prostorima. Sa njim je razgovor vodio književni kritičar Vlatko Simunović.
Velikić je kazao da ga kao pisca inspirišu prostori, „a da je grad prostor koji najbolje osjeća”. On, takođe, smatra da čovjek treba da piše na temelju onog svog doživljaja. Otkrio je i da dok piše intenzivno čita samo poeziju, rekavši da smatra da je ,,pjesnik koji piše romane”. Njegov cilj je i danas, i uvjek, da otkriva istinu.
- To može biti sasvim lična istina, ili široka, društvena, politička ili istorijska, muška ili ženska, staračka ili adolescentska, hetero ili gej istina, većinska ili manjinska, ali mora biti istina. Ona mora biti subverzivna u odnosu na vladajuće krugove - lako prihvatljivo i po pravilu lažljivo opšte mjesto zajedničkog brčkanja u mlakom blatu. I, nemoj da je neko otvorio vrata, da nas ne ubije promaja! – kazao je on.
Potreba da se literarno uobliči svijet koji u sebi nosimo, ipak, nastaje iz različitih pobuda, smatra ovaj pisac.
- Teško je reći ko je sve od pisaca uticao na mene, jer često nijesmo ni svjesni uticaja, ali naravno da su to prvenstveno pisci i pjesnici koje volim i kojima se stalno vraćam. Dakle, Kavafi, Zbignjev Herbert, Bulgakov, Kami, Andrić... Knjige neprolazne vriednosti napisali su pisci koji po profesiji nijesu bili profesori književnosti. Izbor profesije nije presudan za pisca. I još nešto, uspješan pisac ne znači i dobar pisac. Uspješni dolaze i prolaze, a dobri ostaju – istakao je Velikić.
Dragan Velikić diplomirao je svjetsku književnost s teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. bio je urednik izdavačke djelatnosti Radija B92. Pisao je kolumne za NIN, „Vreme”, „Danas” i „Reporter”. Bio je ambasador u Austriji. Objavio je romane „Via Pula”, „Astragan”, „Danteov trg”, „Slučaj Bremen”, „Ruski prozor”, koji je doživio čak 15 izdanja, ovjenčan je Ninovom nagradom za roman godine, priznanjima „Meša Selimović” i Srednjoeuropskom nagradom za književnost, te nekoliko knjiga priča i eseja. Knjige Dragana Velikića prevedene su na 15 evropskih jezika. Zastupljen je u domaćim i inostranim antologijama.
M. N.
Skrivena dubina pjevanja
Jedno od prepoznatljivih lica „Ratkovićevih večeri” prof. dr Dobrivije Stanojević promovisao je svoju knjigu ,,Svisnuti od života”, o kojoj je govorio Bogić Rakočević.
Stanojević je primjetio da poezija Rista Ratkovića ni danas nije na pravi način vrednovana, ako i u vrijeme kada je živio veliki književnik iz Bijelog Polja. Protivurječan u nekim segmentima svoga stvaralaštva, bjelopoljski pjesnik je ostao samosvojan i uporno drugačiji, stoji u knjizi Stanojevića.
„Svaka pjesma Rista Ratkovića je svojevrsna figura u figuri, kutija u kutiji. Koliko još ima skrivenih kutija, teško je znati”, kaže Stanojević.
Risto Ratković je je od onih stvaralaca koji je uvijek bio iskren. On je segmente svoje poezije slagao u cjeline, koje ne možemo odgonetnuti, jer se bolno držao istine. Ipak, zadržao je osjećanje prvobitnog doživljaja, što je veoma teško. Uprkos tome, povremeno snažno potiskivanje događaja uslovilo je skrivenu dubinu pjevanja. Zbog svega toga ispod površine svakodnevnog u njegovoj poeziji se uviđa metafizička dubina „prozora” kroz koji je ostao trajno zagledan. Svisnuti od života? Sve nas to čeka. Ipak se kroz neki prozor mora gledati i u svisnutom stanju - ističe Stanojević.
Pjesnik Risto Ratković ostavio je pjesničko nasljeđe poput Lorke („Kad umrem, ostavite prozor otvoren”). Dosad smo ga više zatvarali nego što smo ga otvarali. „Ako od otvaranja može da se svisne, od zatvaranja se izvjesno iščezava”, zaključio je Stanojević.
U biblioteci Srednje strične škole promovisana je knjiga ,,Čemu vika” Duška Novakovića. O njoj su, pored autora, govorili Zoran Bognar i Radoje Femić, a u kući Rista Ratkoviića družili su se pjesnici Bogić Rakočević, Tanja Bakić, Braho Adrović, Ranko Radović, Borko Smolović, Nadija Rebronja, Ibrahim Hadžić i Zoran Bognar. Program su vodili mladi bjelopoljski glumci Ena Numanović i Petar Novaković, a stihove Rista Ratkovića kazivali glumci Miro Nikolić i Izet Mulabegović.M.N.