Antologija „Barok u Crnoj Gori“ autora Gojka Čelebića objavljena u izdanju CID-a uz podršku Narodnog muzeja i Ministarstva kulture Crne Gore, kapitalno je djelo kojim se na neki način današnjica odužuje prošlim vremenima i svima onima koji su stvarali epohu baroka, ocijenio je Andro Radulović, direktor JU Muzeji Kotor na promociji održanoj u crkvi Sv. Pavla u Kotoru. Djelo je veoma privlačno, posebno za ljubitelje stila epohe baroka, bez obzira kojom umjetničkom granom se vodili, a obimom je još privlačnije, s obzirom na impozantnost i količinu ispisanih strana. Djelo je pisano u tri toma: „Barok van baroka“, „Textus privatus“ i „Barok smrti“.
- Epohu, ili život epohe, antologičar obavija aurama (metafizički rečeno), ali opet barokno metaforički on prepoznaje vječno postojanje, neminovnost njegovog doplivavanja, prihvatanja i opstanka. Kao vrlo bitno i kao ono što će uznijeti barok, autor zapaža i dokazuje postojanje plodnog tla za zametak novog dolazećeg doba i sazrijevanje najljepšeg ploda kroz ciklsne krugove životnih, kulturnih i umjetničkih izraza. Tako autor tvori devet aura ili krugova i to: Barok bez baroka, Okean baroka, Nebo, Textus privatus, Fantastika, Smijeh baroka, Smrt baroka, Žena i Veze. Aure nose svoju težinu kazivanjem onih koji su ih sami stvarali, ili autora koji su sudili o onome što je vjekovima barokna epoha izrodila, rekao je Radulović.
Lidija Ljesar, direktorica Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, primijetila je da Čelebić atribuira Boku Kotorsku kao najzaslužniju za svrstavanje Crne Gore u malobrojne južnoslovenske kulture bogate baroknom tradicijom. Ona je iz plejade stvaralaca barokne epohe izdvojila Tripa Kokolju, Popa Strahinju iz Budimlja, Božidara Vukovića Podgoričanina, Ljudevita Paskvalića, Đorđija Bizantija, Andriju Zmajevića, Vicka Bolicu Kokoljića, Marijana Bolicu, Jeronima Pimu i druge.
Gojko Čelebić je naglasio da je na antologiji od ukupno tri hiljade stranica, zajedno sa saradnicima, radio osam godina, te da je njegov lični doprinos ovoj temi ispisan na oko hiljadu strana (30 posto antologije). U djelu su zastupljeni autori od 1500-1800. godine, crnogorski i jugosovenski, evropski i svjetski autori koji na šest jezika pišu o epohama renesanse i baroka.
- Ovaj poduhvat je evropski okvir kulture na tlu Crne Gore 16, 17. i 18. stoljeća. Crnogorska kultura zaslužje svoj evropski okvir, ali ga nema, to nije lako steći, a ovo je pokušaj da se ta tri stoljeća ovjenčaju okvirom evropske – zapadne civilizacije, koja počinje od Grčke, pa do naših dana, istakao je autor i dodao da okvir od 300 godina sadrži dva pola – jug, Boka Kotorska i sjever Crne Gore sa svojom epskom tradicijom i tradicijom manastirskih pisaca. Pisac Gojko Čelebić se nadovezuje na svoje prethodnike, don Srećka Vulovića iz 19. vijeka i one iz bokeljskog kruga: don Niko Luković, don Gracija Brajković, Miloš Milošević, Crnogorčević, Stjepčević, Mijušković, Kovijanić, kao i na one koji nose bokeljski duh: stari Pantić, Milorad Pavić, Medaković i na naše savremene autore koji su živi: Vujičić, Mažibradić, Mihaliček, Lalošević...
M.D. Popović
Od Zmajevića do starca Milije
Tokom istraživanja autor je potvrdio veličinu Boke Kotorske, kao mjesta susreta civilizacije Vizantije i Zapada, te izdvaja ime Andrije Zmajevića, kao najkrupniju figuru kulture na tlu Crne Gore (uz Njegoša) međutim, svojim vrijednostima zapanjili su ga manastirski pisci na sjeveru iz 16. i 17. stoljeća, iza kojih je ostalo vrlo malo pisanog materijala. Među njima su Pop Strahinja iz Budimlja (1548-1631), monah Gavrilo Trojičanin čije se godine rođenja i smrti ne znaju, o kome je pisao istoričar Ljuba Stojanović, a prevodio ga sa crkvenoslovenskog Vladeta Cvijović, kao i starac Milija Kolašinac (autor „Ženidbe Maksima Crnojevića“ 1790.godina), koji je do sada tumačen kao dio epske tradicije.