U okviru programa JUK Herceg Fest „Novski talas” u foajeu Dvorane „Park” u Herceg Novom održana je promocija zbirke pjesama Petra Vukotića „Zglenula Meja i druge zb(i)rke”. Stihove Petra Vukotića govorili su glumac Miloš Pejović, a u razgovoru su, osim autora, učestvovali novinar i kritičar Teofil Pančić i dramski pisac Stevan Koprivica, v.d. direktor Herceg Festa.
Petar Vukotić je mašinski inženjer, ali se kontinuirano bavi poezijom i slikarstvom. Njegovu poeziju karakteriše subverzivni poetski iskaz, preplitanje nadrealnog sa realističkim, jaki uticaji alternativnog i pobunjeničkog rokenrola, cinični otkloni od konvencija. Na pitanje Koprivice da li je Vukotić mašinski inžinjer ili pjesnik, odgovorio je da sebe doživljava kao čovjeka okrenutog umjetnosti koji je „zalutao” u mašinstvo, koje mu dakako nije strano, pa uspješno pliva u obje vode.
Na ovu opasku duhovito je reagovao Pančić koji je kazao da nije problem kada pjesnik zaluta među inženjere, već je problem što mnogi zalutaju među pjesnike i umjetnost. Uz konstatciju da se dobra poezija, generalno, odupire famoznom kritičkom diskursu koji pokušava da „para naučnim svojstvima progovori o tome”, Pančić dodaje:
- Ova zbirka poezije, iako je naglašeno da je prva, zapravo predstavlja presjek njegovog dugogodišnjeg rada i pjesničkog razvoja, u kojoj se jasno sagledava njegovo pjesničko sazrijevanje. Ona je praktično kompilacija. U njoj se vidi i odjek onoga što jeste spoljni svijet, istorija i dešavanja na ovim prostorima koji nužno ostavljaju trag u pjesniku, a sa druge strane se naravno vidi jedna vrsta intimnog razvoja umjetnikove dijalektike i ličnog života koji se mijenja godinama - konstatovao je Pančić.
Koprivica je, pak, ukazao da su mnoge od Vukotićevih pjesama kao mali scenariji za film, te da najboljom odlikom njegovog pjesništva smatra upravo tu vizuelnost i apsurd.
Vukotić je odgovarajući na pitanja Pančića i Koprivice rekao da iako ga se može smatrati „proizvodom” Škvera i Novog, u poeziji pravi otklon od tog miljea. Odnosno, da jeste Mediteranac, i su Novi i more njegova inspiracija, ali ne i direktna tema. Kvalitetom svoje poezije smatra „nezlobivu ironiju prema ljudima i pojavama u životu, kao odbranu svakog osjetljivog bića”.
- Lirska samoironija je predominantno osjećanje u mnogim mojim pjesmama. Ne treba pomisliti da ova poezija potiče od neke potrebe za ispovjednim, jer pjesnik postaje pjesnikom onog trenutka kada sopstveni životni problem uspije da poopšti i postane jedna vrsta filozofa – kazao je Vukotić.
Moto, kojim bi opisao svoje stvaralaštvo i kojim se rukovodi, iskazao je riječima Karla Junga „dijabolička mješavanin smiješnog i uzvišenog“.
K.M.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.