Roman „Osama”, poznatog književnika, scenariste i kolumniste Vladimira Kecmanovića promovisan je u knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, u Podgorici. Sem autora, o Kecmanovićevom djelu govorili su doc. dr Goran Radonjić i profesor Radoje Femić.
Profesor Femić je kazao da porijeklo romana „Osama” ima simboličku, idejnu i tematsku podlogu u romanu „Kainov ožiljak”.
- Zavičajno tlo romana „Osama” je roman „Kainov ožiljak”. Prije svega, zbog jezika, čija dijalektalna ostvarenost je nagoviještena kroz govor Albrehta Ditriha, potom zbog prisutnosti podteksta - Andrićeve „Proklete avlije”, i konačno - zbog osjećanja mržnje, koje se vezuje za prostor Bosne kroz vremena, i za čijim izvorištem traga i autor Vladimir Kecmanović. Kao što Kecmanovića nije moguće čitati bez Andrića, tako ni razumijevanje Andrića više nije moguće bez Kecmanovića - zaključio je prof. Radoje Femić.
On je dodao da je način Kecmanovićevog pripovijedanja poznat u teoriji književnosti kao tehnika skaza kojom se samo prividna redukovanost misaone i doživljajne perspektive, kroz redukovanost govora, na neki način zaogrće „koprenom spontanosti stihijnosti, iza koje probija čitava idejna i simbolička slojevitost romana”.
- Drugi razlog za uvjerenje da roman „Osama” predstavlja intertekstualni dijalog sa romanom „Kainov ožiljak” čini uvjerenje da je Ditrih, važan književni junak „Kainovog ožiljka” zapravo prototip za koncipiranje Andrićevog književnog lika u „Prokletoj avliji” Karađoza – pojašnjava Femić.
Doc. dr Goran Radonjić mišljenja je da ovo Kecmanovićevo djelo na neki način ide „prije i poslije `Proklete avlije`”.
- Izbor ovakvog pripovijedanja, koji naravno nije nov ni kod samog autora, sjetimo se na jedan drugi način knjige „Top je bio vreo”, jeste jedna mogućnost da se izvjesna ironijska distanca postavi prema temi, materiji i da se neke stvari koje bi, uslovno rečeno, nekim normalnim stilom bilo teško reći, ipak kažu, jer iza njih slijedi ta ironijska distanca, psovka, uzrečica, neki žargonski izraz – pojasnio je doc. dr Goran Radonjić.
On se osvrnuo i na odnos prema Andriću, elemente karnevalizacije, ali i isprepletanost i kompleksnost likova u djelu.
- Istakao bih lirsku dimenziju u romanu, u tim uzgrednim napomenama, digresijama, brojnim paralelizmima, određenom ritmu, tako da možemo govoriti o ovom romanu kao i o nekim prethodnim Kecmanovićevim djelima, kao i o lirskom romanu. Ipak, ta fabularna dimenzija je jako razvijena i on ima tu dinamiku, a neki su je dovodili u vezu i sa filmskom naracijom – zaključuje Radonjić.
Fragmente iz romana čitao je autor, a na samom kraju, publika je mogla postavljati pitanja autoru i učestvovati u razgovoru.
A.Ć.
Filmičnost romana
- Što se tiče filmičnosti romana, ona je vjerovatno plod mog razmišljanja isključivo u slikama, jer sam čovjek bez sluha. Problem je što knjiga koja izgleda kao gotov film pravi više problema u ekranizaciji nego knjige koje tako ne izgledaju. Recimo, najfilmičniji roman koji sam napisao jeste „Sibir”. Bilo je filmadžija koji su bili zainteresovani i za njega, ali ni približno kao za roman „Top je bio vreo”. „Osama” je obiman i zato nije za ekranizaciju, morala bi da se pravi neka ozbiljna redukcija. Postoji ideja da se pravi predstava u Zvezdara teatru, i već se reditelj suočava sa tim problemom, ali ni ja ne znam kako da mu pomognem - pojasnio je Kecmanović.