Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) može bez jasnih kriterijuma, bez obaveze sprovođenja postupka i bez mogućnosti prigovora od strane pokretača štrajkačke aktivnosti, koristeći se svojim diskrecionim pravom, svaki štrajk u Vojsci (VCG), policiji i javnoj upravi, oglasiti opasnim po javni interes. To je navedeno u inicijativi koju je Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) podnijela Ustavnom sudu, kojom traži ocjenu ustavnosti člana 18 Zakona o štrajku, kojim se određuje da zaposleni u organima u javnoj službi mogu organizovati štrajk na način koji neće ugroziti nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana, kao i funkcionisanje organa vlasti, u skladu sa zakonom.
Iz Unije napominju da je štrajk prekid rada koji zaposleni organizuju radi zaštite svojih interesa i prava koja im pripadaju iz rada i po osnovu rada.
– To je ustavno pravo zaposlenih i ključni mehanizam zaposlenih i sindikata u odbrani od nezakonitog postupanja poslodavaca i zaštita ekonomsko-socijalnih interesa. Kao jedno od osnovnih ljudskih i sindikalnih prava, pravo na štrajk je garantovano brojnim međunarodnim propisima – kazao je generalni sekretar USSCFG Srđa Keković.
Podsjeća da ANB u roku od 24 sata od dana najave štrajka daje procjenu o tome da li se organizovanjem štrajka ugrožava nacionalna bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana, kao i funkcionisanje organa vlasti.
– Ukoliko je državni organ nadležan za poslove nacionalne bezbjednosti procijenio da se u slučaju štrajka ugrožava nacionalna bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana, kao i funkcionisanje organa vlasti, u djelatnostima iz stava 2 ovog člana, štrajk se ne smije organizovati. Dakle, u cilju zaštite javnog interesa, Ustav je ostavio mogućnost ograničenja prava na štrajk kada su u pitanju zaposleni u Vojsci, policiji, državnim organima i javnoj službi. To dalje podrazumijeva da se u slučaju primjene ove ustavne norme zakonom imaju propisati situacije u kojima bi korišćenje tog prava od strane zaposlenih u navedenim djelatnostima moglo ugroziti javni interes (vanredne situacije kao što su elementarne nepogode, oružani sukobi, demonstracije…) – objašnjava Keković.
Suprotno tome, kako navodi Keković, Zakon o štrajku je dao u nadležnost ANB-a da za svaki konkretan slučaj procjenjuje da li će štrajkom biti ugrožen javni interes.
– Osim što slično zakonsko rješenje nije poznato u uporednim zakonodavstvima, nesvakidašnje je da se odlučivanje o jednom od fundamentalnih radnih i sindikalnih prava ostavi u nadležnost bezbjednosno-obavještajnoj službi čiji rad podrazumijeva tajnost podataka koji se odnose na ostvarivanje nadležnosti. Iz svega navedenog proizilazi da član 18 Zakona o štrajku svojim rješenjima, na indirektan način, uskraćuje pravo na štrajk zaposlenim u Vojsci, policiji, državnim organima i javnoj službi, što je suprotno članu 6 Ustava kojim se svima jemče prava i slobode, i dovodi ih u diskriminišući položaj u odnosu na zaposlene u drugim djelatnostima, što je suprotno članu 8 stav 1 Ustava – upozorio je Keković.A.O.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.