Mještani Ulice 8. crnogorske udarne brigade na Koniku godinama se obraćaju nadležnim lokalnim organima, zahtijevajući izgradnju 150 metara trotoara uz ogradu OŠ ,,Božidar Vuković Podgoričanin”. Oni su u nekoliko navrata skupljali potpise i zajedno sa upravom škole urgirali kod nadležnih da izgrade trotoar kako bi se velikom broju đaka obezbijedio bezbjedniji ulaz u školsko dvorište. Umjesto trotoarom, djeca idu zemljanim putem pored asfalta koji je širok skoro metar i koji sa prvom kišom poplavi i tako „tjera” djecu da hodaju nebezbjednim kolovozom. Zahtjev mještana čini se još opravdanijim, ako se uzme u obzir saobraćajna nekultura koja vlada u ovoj ulici.
- Kada počnu kiše djeca ne mogu asfaltom da hodaju zbog velikog broja parkiranih automobila, a zemljanim putem uz školsku ogradu ne mogu ići iz razloga što je polavljen. A kada prostor uz ogradu nije poplavljen, uglavnom se na njemu parkiraju automobili, tako da su djeca i drugi građani prinuđeni asfaltom da hodaju i zaobilaze prepreke. Dešavalo se i da mi od parkiranih vozila ne možemo da uđemo u svoje kapije. U ovoj ulici se nalazi jedan od školskih ulaza, gdje se roditelji parkiraju kada dolaze po djecu i bukvalno tjeraju djecu koja idu pješke kućama da hodaju asfaltom. Upravo ti đaci koji pješače do škole su najugroženiji u saobraćaju i zbog njih bi trebalo izgrditi trotoar. Ne mogu da vjerujem da ulica koja se prostire uz školu nema trotoar i bezbjedniji prilaz školi, naročito na Koniku gdje se vozači trkaju po ulicama. Njima saobraćajni znaci ništa ne znače, kao ni ležeći policajci koji se svake godine iznova postavljaju, jer ih neko namjerno skida sa asfalta. Ako se ovako sa vožnjom nastavi bićemo prinuđeni da ih sami betoniramo, kako bi donekle zaštitili djecu na putu ka školi. Srećom dosada se nije dogodila teža nesreća, što zvuči prosto nevjerovatno, ako se ima u vidu da vozači nemaju nikakvog obzira što je škola u blizini- kazala je mještanka ulice Kosa Ražnatović.
Ona je dodala da su mještani prethodnih godina u koordinaciji sa školom slali zahtjeve Glavnom gradu za ugradnjom trotoara, međutim pozitivan odgovor ni u jednom slučaju nisu dobili.
- Dva, tri puta smo zajedno mi mještani ulice i škola tražili izgradnju trotoara, predavali zahtjeve kod nadležnih koji su nam samo odgovarali da od toga nema ništa. Na sastanku Savjeta roditelja škole smo o tome raspravljali i predlagali da se trotoari naprave. Škola, kao i mještani nema sredstava za taj poduhvat, već to treba da urade gradski organi- istakla je Ražnatović.
Više od pola vijeka Omer Ećo živi u ulici i tvrdi da je projekat izgradnje OŠ „Božidar Vuković Podgoričanin” uključivao i gradnju trotoara.
- Kada se škola gradila krajem 70-ih godina projektom koji sam gledao je bila predviđena i izgradnja trotoara i drvoreda. Prošlo je 30-ak godina od tada, a od trotoara ni traga ni glasa- naglašava Ećo.B.K.


Ne pomažu ni peticije

Omer Ećo je prije više od tri godine skupio potpise 21-og mještanina ulice i zahtjev za postavljanje trotoara i drvoreda poslao u Agenciju za izgradnju i razvoj Podgorice koja ga je zavela. On je naveo da prema predračunu koji je napravio inženjer Agencije Indir Hajdarpašić za taj posao treba izdvojiti 6.000 eura.
- Predao sam zahtjev Agenciji za izgradnju i razvoj i sve se završilo na predračunu i njihovoj tvrdnji da za trotoar i drvored nemaju novca. To je mizerija, da se zbog tolikog iznosa ne može obezbijediti djeci bezbjedniji prilaz školi. Išao sam i u MZ Konik, a oni su mi saopštili da nisu kompetentni za to, a oni bi trebali da pokrenu rješavanje tog infrastrukturnog problema, ne ja. Nema potrebe pričati koliko bi taj trotoar značio nama, a prije svega djeci i zato sam se godinama borio od glave do pete. U konačnom, sa trotoarom i drvoredom ova ulica bi konačno ličila na gradsku saobraćajnicu- naveo je Ećo.