Nikšić- Asanadžove doline mjesto su koje pripada nikšićkom selu Laz i koje je nekada bilo nenaseljeno, ali i nepristupačno. Smješteno je uz samu obalu rijeke Gračanice na putu od Nikšića prema Župi, i u njemu danas obitavaju Vulanovići, braća Radovan, Radisav i Radomir-Šoro, dok Ratko povremeno dolazi, jer je uglavnom u Beogradu. Od posne i kamenite zemlje, obrasle i u šipražje, Vulanovići su napravili mali ranč, s tim što svaki od njih na svom parčetu zemlju radi ono što najviše voli. Radovan i Radisav bave se poljoprivredom, dok je Radomir, inače poznati vajar, na svom posjedu napravio stalnu postavku skulptura u kamenu. Uređenje lokacije, ispričao nam je Radovan Vulanović, traje godinama i još nije završeno, ali njihov mir, uz veoma lošu infrastrukturu, remete nepozvani gosti koji sa sobom odnose sve što im do ruku dođe. Nedavno, rekao je on, nepoznati počinioci su napravili veliku materijalnu štetu, jer su iz njegove kuće i pomoćnih objekata odnijeli dosta stvari i hrane.
-Lopovi su česti gosti, dolaze i, provaljujući u objekte, nose sve što mogu. Skoro su mi provalili u kuću, odnijeli su oko 360 litara rakije, 60-70 kilograma mesa iz zamrzivača, domaće lješnike, razni alat, motornu šegu, ispričao je Vulanović.
Kako kaže, sve je prijavio policiji koja je, kako mu je predočeno, na tragu počiniocima koji su do Asanadžovih dolina došli pješice. Nekoliko njih je, ističe, za veoma kratko vrijeme uspjelo da ponese što im je bilo pri ruci, a Vulanovići razmišljaju kako da se zaštite od takvih gostiju.
-Sudeći po tragovima, bilo ih je više, a jedino tako su i mogli odnijeti sve ono što su pokrali. Otišao sam u grad da dovezem dijete iz škole, a braća su svaki svojim poslom ovdje bili zabavljeni, pa su kradljivci sve veoma vješto izveli. Lopovi hoće i seljaka da natjeraju da u domaćinstvo uvede video nadzor ili da se štitimo onako kako umijemo, ogorčen je Vulanović.
Do Asanadžovih dolina svojevremeno se jedino pješke moglo doći, a Vulanovići su se angažovali i sa glavnog puta prema Župi napravili cestu, a preko Gračanice i most. Put održavaju sami čak i onda kada se Gračanica prilikom velikih kiša izlije iz korita pa napravi štetu na njihovom imanju. Radovan na svojoj parceli sadi sve vrste povrća, a planira da počne posao u kozarstvu. Objekat je već sagradio, ali je pitanje, da li bi o to opstalo od kradljivaca.
-Fali nam gradska voda, ali su iz opštine najavili da će i ovaj lokalitet priključiti na vodovod koji će se graditi za selo Dragovoljiće. Mjesto je od grada udaljeno četiri kilometra, i voda bi nam bila neophodna za dalji život, iako imamo na raspolaganju industrijsku, iz Željezarinih kanala iz jezera Liverovići, kazao je on.
Na Radisavljevoj parceli nalazi se više od 500 zasada drijena, od kojeg pravi rakiju, ali i prodaje sirovu voćku. On je napravio i jedno jezero gdje mrijesti šarana, a već sada ima za prodaju 200-300 komada te ribe, težine do šest kilograma. Kako je ispričao, sada gradi još jedno jezero, a vodu obezbjeđuje sa kanala nikšićke fabrike koju nesmetano mogu koristiti.
-Zbog jezera Liverovići i halde, Gračanioca je bila pregrađena, pa je nama i mještanima okolnih naselja ta voda na raspolaganju, ali nije baš dobra za piće. Koristimo je za bašte, napajanje stoke i ja za moja jezera, kazao je Radisav.
U blizini mjesta je i nekadašnje Željezarino odlagalište tzv. Halda, koje je, srećom po Vulanoviće i stanovnike okolnih naselja, prije nekoliko godina zatvorila ekološka inspekcija pa više nema odlaganja fabričkog otpada.
B.Brašnjo
Galerija na otvorenom
Kao i njegova braća, Radomir je iz grada preselio u Asanadžove doline, gdje je nastavio da se bavi vajarstvom. Na njegovom posjedu je oko 130 kamenih skulptura od kojih je stotinu teško po pet tona. Kako je rekao, uz nepozvane goste, dolaze i oni koji vole umjetnost.
-U Nikšiću mi je porodica i tamošnji plac sam u potpunosti bio zauzeo svojim skulpturama. Nijesam više imao gdje da ih smjestim, pa sam došao ovdje i napravio galeriju na otvorenom. Ne bavim se ničim drugo, ovdje radim po svome, a inače nikada ništa u životu nisam radio na silu, već sve isključivo iz ljubavi, istakao je Radomir Vulanović koji je svojevremeno radeći u Pivari gotovo 50 godina pravio i čuveno „nikšićko pivo“.
Ipak, kamen koji obrađuje nije jedino čime se bavi, jer odavno piše i poeziju. Dosad je objavio nekoliko zbirki, a prošle godine i novu „Boem i Severina“.
Nema zemlje koja ne valja
Da bi lokaciju sredili i počeli da se bave svako svojim poslom, kaže Radisav, niko od braće nije koristio nikakvu vrstu kreditne ili druge podrške. Zato uređenje Asanadžovih dolina još traje, ali uprkos tome ima i prinosa.
-Niko nije mogao ni zamisliti da će se jedno parče potpuno neuređene zemlje danas pretvoriti u ovako nešto. Smatram da nema te zemlje koja ne valja, i ne može se upotrijebiti. O tome mi ovdje svjedočimo, s mnogo rada, a posebno ljubavi prema prirodi napravili smo sami sve što vidite, rekao je Radisav Vulanović.