U Crnoj Gori su 284 osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti, odnosno dovedene su u stanje „građanske smrti“, a da 60 odsto njih nije ni saslušano tokom sudskog postupka u kojem se to odlučivalo, pokazao je izvještaj Akcije za ljudska prava (HRA) „Oduzimanje poslovne sposobnosti u Crnoj Gori“. Analiza je pokazala da postupak oduzimanja poslovne sposobnosti (sposobnosti samostalnog odlučivanja o pravima i obavezama) najčešće pokreću najbliži srodnici (roditelji, braća i sestre i supružnici), te da je potrebno ukinuti taj mehanizam.
Autorka izvještaja Kosana Beker ocijenila je da je lišenje poslovne sposobnosti neprihvatljivo u modernom društvu i suprotno principima poštovanja ljudskih prava i zabrane diskriminacije.
– Od ukupno 331 analiziranog rješenja, poslovna sposobnost je potpuno oduzeta osobi prema kojoj se postupak vodio u čak 284 slučajeva (85,8 odsto), odluka o djelimičnom lišenju je donijeta u samo sedam slučajeva (2,1 odsto), a samo u jednom slučaju je vraćena poslovna sposobnost (0,3 odsto). U 39 postupaka je donijeto rješenje kojim je utvrđeno da je predlog za lišenje poslovne sposobnosti povučen ili je predlog odbijen (11,8 odsto) – konstatovano je u izvještaju.
Navodi se da je poslovne sposobnosti lišeno 160 muškaraca i 132 žene.
– Najčešće postupak za lišenje poslovne sposobnosti pokreću članovi uže familije (98), od toga otac/majka – 68, sin/kćerka – 18, suprug/supruga – 12. Članovi šire familije pokrenuli su 97 postupaka, od toga brat/sestra – 96, unuk/unuka – jedan. Centar za socijalni rad pokrenuo je 42 postupka, a čak 52 postupka pokrenuli su neovlašćeni predlagači (nećak, snaha i slično). Najviše osoba je lišeno poslovne sposobnosti zbog intelektualnog invaliditeta (138), a slijede mentalni/psihosocijalni invaliditet (89) i kombinovane smetnje (49). Pored toga, 23 osobe lišene su poslovne sposobnosti zbog demencije ili Alchajmerove bolesti, dvije zbog invaliditeta i jedna zbog zloupotrebe alkohola – pokazala je analiza primjene Zakona o vanparničnom postupku i drugih propisa.
U izvještaju je ukazano da propisi Crne Gore, kojima se reguliše ova materija, nijesu u saglasnosti sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom, kao ni sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
– Zabrinjavajuće je što u preko 60 odsto slučajeva osoba nije saslušana u postupku ili o tome nema podataka. U 62 postupka osoba je saslušana, a u 48 sud je vidio osobu o čijoj poslovnoj sposobnosti odlučuje, ali nema podataka da li je osoba saslušana u postupku – konstatovala je Kosana Beker, autorka izvještaja.
U 215 slučajeva osobu je zastupao privremeni staratelj, dok u 65 slučajeva nije imala zastupanje. Od 30 analiziranih rješenja u postupcima za produženje roditeljskog prava, ono je produženo u 24 slučaja, u šest je predlog povučen, odnosno odbijen i nije bilo nijednog postupka u kojem je ukinuto produženo roditeljsko pravo.
Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević poručila je da smo kao društvo dužni da omogućimo da osobe sa invaliditetom (OSI) uživaju prava, ne na naš način, već na način koji će njih učiniti ravnopravnim sa nama.
– Zamislite kako bismo se osjećali da neko drugi odlučuje umjesto nas, o tome gdje ćemo da živimo, sa kim ćemo da živimo, da li ćemo moći da volimo. Da li ćemo moći da živimo sa osobom koju volimo, uključujući i sa našom djecom? Da li ćemo moći da budemo roditelji ili ne? Da li ćemo biti zatvoreni, zaključani? Da li ćemo morati da primamo ljekove ili čak i elektrošokove? Kako bi to izgledalo da imamo neku osobu koja odlučuje za nas? Zar ne bismo imali osjećaj da smo izgubili dostojanstvo i zar ne bismo željeli da nam se ono vrati – pitala je Gorjanc Prelević, citirajući dokument grupe koja se zalaže za prava OSI.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković naveo je da su sudovi u 2015. i 2016. godini lišavali poslovne sposobnosti građane u Crnoj Gori zbog duševnih oboljenja i invaliditeta. Upozorio je da položaj OSI i dalje nije zadovoljavajući.
– Izvještaj i analiza pokazuju da je u Crnoj Gori neophodno reformisati zakonodavstvo kojim se uređuje lišenje poslovne sposobnosti i produženje roditeljskog prava. Postojeće zakonodavstvo je uveliko zastarjelo i prevaziđeno – upozorio je on.
Predstavnik Ministarstva pravde i sudija Ibrahim Smailović pitao je kakav je naš doprinos cjelokupnoj društvenoj zajednici i kako se ta zajednica može ophoditi prema nama ako se umjesto podrške u odlučivanju primijeni zamjensko odlučivanje.
– Sudovi često svoje odluke zasnivaju isključivo na nalazima vještaka koji zna i da presudi, odnosno preporuči oduzimanje poslovne sposobnosti – saopštio je on.
Šef Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Aivo Orav kazao je da je neophodna reforma u ovoj oblasti, te da i dio evropskih zakonodavstava treba da se reformiše u tom dijelu.
Direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu u Ministarstvu rada Goran Kuševija smatra da je evidentno da se crnogorsko zakonodavstvo u ovoj oblasti mora usaglasati sa odredbama konvencija.
– Odlučivanje uz podršku treba da obezbijedi zaštitu svih prava – pravo na poslovnu sposobnost, pravo na jednakost, jednako priznavanje pred zakonom... – naglasio je on.
A.O.
Nema alternative
U zaključcima izvještaja konstatovano je da u zakonodavstvu Crne Gore i dalje postoji mogućnost da odrasla osoba bude potpuno ili djelimično lišena poslovne sposobnosti na osnovu invaliditeta.
– Nije propisana alternativa lišenju poslovne sposobnosti. Istraživanje sudske prakse je pokazalo da je djelimično lišenje poslovne sposobnosti vrlo rijetko, zabilježeno je u svega dva odsto slučajeva. Pored toga, ozbiljan je nedostatak što sud ne određuje obim djelimičnog lišenja poslovne sposobnosti, već odraslu osobu izjednačava sa maloljetnikom uzrasta 14–18 godina – navodi se u analizi.