Vladini funkcioneri privilegovani su u odnosu na prosječne građane prilikom rješavanja stambenih pitanja, tako što stanove plaćaju i po pet puta nižim cijenama od njihove tržišne vrijednosti.
Dok građani muku muče da ostvare uslov za dobijanje stambenog kredita, s obzirom na to da je prosječna plata u državi oko 500 eura, visoki državni funkcioneri su sebe obezbijedili sredstvima iz državne kase dijeljenjem povoljnih stambenih kredita za koje rate nijesu ni 100 eura mjesečno.
Jedan od drastičnih primjera povlaštenog položaja funkcionera je ministar saobraćaja Osman Nurković (BS) koji je od preduzeća Monteput 2014. godine po povlašćenim uslovima dobio stambeni kredit od 75.000 eura, za koji vraća samo 15.000 na 20 godina.
Mjesečna rata za kredit Nurkovića je svega 62,50 eura. Dok prosječan građanin za ratu stambenog kredita mjesečno mora da izdvoji i do 300 eura, ukoliko ima „sreće” da dobije kredit, funkcioneri sa primanjima od preko 1.500 eura uživaju u dodatnim privilegijama.
Ministar pravde Zoran Pažin otkupio je za 8.449 eura 55 kvadrata stambenog prostora od Vlade Crne Gore. Pažin je prvo 2008. godine dobio od Vlade stan od 73 kvadrata, da bi ga 2016. zamijenio za stambenu jedinicu od 128 metara kvadratnih uz doplatu od nepunih 8.500 eura.
I saradnica premijera Markovića, generalna sekretarka Vlade Crne Gore Nataša Pešić dobila je stan po povoljnim uslovima. Radi se o stanu u centru Podgorice od 64 m2, koji je dobila za nešto više od 13.000 eura sa rokom otplate 20 godina. Njena mjesečna rata iznosi oko 54 eura.
Stambene kredite od Vlade dobijali su i bivši ministar prosvjete i nauke Sreten Škuletić (15.000), nekadašnji član Vlade, a sada poslanik Suad Numanović (20.000), bivši ministar pravde, sada sudija Miraš Radović (40.000), bivši ministar saobraćaja Andrija Lompar (20.000), nekadašnji ministar zdravlja Miodrag Pavličić (25.000), te nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović (20.000)...
Vlada je stambeno zbrinula i sve dosadašnje premijere dijeljenjem povoljnih kredita ili prodajom svojih nekretnina.
Sedmostruki premijer Crne Gore Milo Đukanović prvi radni angažman je imao u Vladi i to kao premijer, a prije toga je od 1989. do 1991. godine bio komunistički omladinac i nije imao nikakvu imovinu.
Iako se tokom kasnije karijere okrenuo biznisu, pa čak se i povlačio iz politike zarad istog, cijeli radni vijek prima platu iz državnog budžeta.
Za Đukanovića je prvi izvještaj o imovini i prihodima objavljen 2005. godine kada mu je kao premijeru plata iznosila 456 eura, a stan od 114 metara kvadratnih u ekskluzivnom podgoričkom naselju Gorica „C” otkupio je od Vlade pod povoljnim uslovima.
Naknadnim renoviranjem stan je povećan za 73 kvadrata, kada je integrisan sa susjednom stambenom površinom koja je bila u vlasništvu Đukanovićevog brata Aca Đukanovića.
Igor Lukšić na premijerskoj poziciji bio je od 2010. do 2012. godine, odnosno u periodu kada se Đukanović povukao sa političke scene kako bi se bavio biznisom. On je u prvom izvještaju o imovini i prihodima, kada je bio ministar finansija, 2005.prijavio da posjeduje solidnu imovinu. Posjedovao je stan od 56 metara kvadratnih u Podgorici, automobil „folksvagen polo” i mjesečni dohodak od 1.100 eura. Već naredne godine preselio se u stan od 101 kvadrat u glavnom gradu, vrijedan 130.000 eura i luksuznom kompleksu „Maksim”, za koji tvrdi da je kupio prodajom svoje stare stambene jedinice i stambenog prostora koji je posjedovala njegova supruga. Ipak, u izvještaju koji je predao 2009. naveo je da je od Vlade dobio pod povoljnim uslovima 45.000 eura kredita za rješavanje stambenog pitanja.
Aktuleni premijer Duško Marković u trenutku kada su prvi put objavljeni podaci o njegovoj imovini, 2004. godine, bio je pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za službu državne bezbijednosti, sa platom od 460 eura. Stan od 106 metara kvadratnih u Podgorici kupio je uz pomoć kredita od 20.000 eura koji je dobio od Vlade i komercijalnog zaduženja kod Crnogorske komercijalne banke od 30.000, a imao je i ušteđevinu od 5.700 eura kod Podgoričke banke. Markoviću je danas premijerska plata 2.240 eura.
Na drugoj strani, prosječno četvoročlano domaćinstvo u Crnoj Gori podizanjem stambenog kredita kupi jedan, a plati jedan i po stan.
Osim visokih kamatnih stopa, glavni problemi kod dobijanja kredita su učešće i troškovi kredita, a ako se zajam odobri, onda treba preživjeti od plate do plate, jer za ratu ode trećina ili polovina primanja.
Osim rate, koja bi po trenutnim kamatnim stopama iznosila oko 350 eura, treba plaćati račune, hraniti se i živjeti, zbog čega se građani veoma teško odlučuju na taj korak. Takođe, svaka banka traži učešće za kredit od nekoliko hiljada eura, što samo dodatno obeshrabri građane da apliciraju za stambeni kredit.
M.S. – Vl.O.
Povoljnosti za one sa boljom platom
Fiksne kamatne stope na stambene kredite koje su 2012. godine iznosile oko osam procenata, sada su pale i kreću se, za A kategoriju klijenata, od 4,5 do šest odsto. Klijenti A kategorije su lica sa najboljom plantežnom moći.
Prosječno domaćinstvo, sa hiljadu eura ukupnih primanja, za kredit od 50 hiljada eura i rokom otplate od 20 godina, u 2012. godini i kamatom od osam odsto moralo je da mjesečno izdvaja 418 eura za ratu.
To je za 100 eura mjesečno više u odnosu na isti iznos kredita sa kamatom od 4,5 odsto. Prije pet godina, za kupovinu stana od 50 hiljada, kamata koja bi se platila za 20 godina iznosila je 50 hiljada, odnosno dva stana bi se mogla kupiti, dok se sada sa kamatom otplati jedan i po stan.
Sa druge strane, funkcioneri za kredit od 20.000 eura imaju ratu manju od 50 eura, a plata im je barem 30 puta veća od tog iznosa.