-Piše: Milisav S. Popović
Kiša, inje, mjesec, studen, proljeće, vukovi, urlik, pjesma... svega toga ima u tebi. I za svaki navoj bi mogao naći mjesta u divljini, ili na jastuku. Mekoća iza tvog čelika je možda savitljivo topla... ali niko više nema strpljenja da trpi, da kopa po presahlom bunaru i utvrdi da je vodena žila i dalje prisutna. Skrovito srce je zanemarljiva škrinja... Ljudi su ono kako se ophode... njihova psihoopisna definicija počiva u “ponašanju”. Zaboravi na estetiku “iskrenih namjera” - istina je u praksi kojom vrše interakciju sa svijetom. Jer, šta ti znači što je zmija kadra da plače ili pjeva, kada je otrovna? Mi ne živimo od tuđih potencijala, nas zadavi njihova odbrana.
* * *
Radeći profile čovjek sretne čovjeka. Pročita mu upis razloga, ali i uzroke njegovih grčeva. Sazna vrstu i ubojitost oružja kojom raspolaže... i dozna da li je ratnik uistinu djevica. No, na kraju ispisivanje stranica o kvalitetu minerala od kojeg smo usoljeni zauzme svega nekoliko stranica... najveći broj listova ode na objašnjenje subjektovog ponašanja. Na njegov ples među drugim plesačima. I da li je ritam usklađen sa melodijom svirača. Nesinhronizacija ljudi sa pjesmom života donosi pakao konstantnog spoticanja. I gurkanja...
Navešću vam sada nekoliko ritmičnih šema... čisto da osjetite kakvih krvnika ima među “žrtvama”... i neprijatelja u “prijateljima”. I jedan mali isječak o pupolju što spava ispod zelenih listova.
Redundantna psiha
O ovom matričnom obrascu se ne priča mnogo...
Podrazumijeva sledeće - opraštanje teških grešaka i uvreda bliskim osobama (članu porodice, prijateljima...) - pritom im konstantno pomažete oko uspostavljanja njihovog što kvalitetnijeg života... a oni se uredno vrate u poziciju omalovažavanja vaše ličnosti. Ujedaju bez pardona.
To zbilja dosta govori o njima. Ali mnogo više o tebi.
Vjerovatno posjeduješ nešto što se zove redundantna psihoosnova - ili prostije, suvišno (nepotrebno) razumijevanje nerazumnog (lošeg) čovjeka. Opraštanje bez zateznog faktora. Lišeno logike.
Redundantnost u duševnom smislu je naoko lijepa osobina - ali potpuno otrovna po nosioca.
Savjet - spasi sebe i bježi od takvih bliskosti.
Bijela ljubav
Bijela ljubav - stanje koje se u bihevioristici vezuje za one osobe koje vole ono što predstavljaju, ali su izuzetno stroge spram sebe. Očekuju više od sebe, lako zamjeraju sebi - prema svom “ja” imaju odnos izuzetnog “očekivanja”. Obično se bijela ljubav razvija kod onih osoba koje su imale nekoliko jakih a, suprotstavljenih autoriteta tokom razvoja (roditelji, braća i sestre, ujaci, stričevi, tetke... loš izbor partnera).
Koliko god “bijela ljubav” bila stimulativan mehanizam (ne dozvoljava ti da se opiješ sopstvom i pijan ostaneš), umije da uvede osobu u stanje iznenadnih lako-depresivnih epizoda, nagle apatije ili duže melanholije. Takvi ljudi neće zgaziti nikoga... ali će se o sebe često spotaći i izgrebati razum na koljenima.
Geomancija duše
Geomancija tegobe - u sirovom prevodu znači “bol koja dolazi iz kore zemlje.” Zapravo je psihoopisno stanje za situaciju kada čovjek osjeća višegodišnji bol sa zateznom tugom zbog nepravde koja mu je nanesena nekada ranije. Podrazumijeva ranu koja nije dovoljno isplakana i zbog koje se mora ćutati jer je nanesena od osobe koju voli.
Nekada geomancija duševnog bola može biti zasnovana na dva (ili više) komplementarna stanja - kada je povreda nanesena više puta od iste osobe, ili od različitih ljudi koji su ciljali na isto mjesto. Ovo stanje se može i treba pobijediti ličnim angažovanjem, kroz razne načine “žmurenja i stiskanja ušiju”... da ne preživi i nastavi da proganja do samog kraja. Jer umije da dovede do odumiranja rose sreće u tebi.
Doduše, neke od najljepših pjesama u našoj književnosti su napisali autori koji su patili od geomancije bola. Katkad ona pruži pogled na nebo sa neba samog... no oči ostanu pune suza, a krila više nisu kadra da se drže za ramena.
Nepenthe
Neke divne osobe posjeduju psihoprimus barda - koji u sebi nosi NEPENTHE osnovu. Nepenthe je starogrčka riječ korišćena u mitsko-filozofskim spisima i podrazumijeva “momentalni lijek za tugu”.
Bez obzira što je nepenthe samo bajkovita tvorevina, kada se očita kod određenih duša podrazumijeva da su te osobe svoje stanje jada i rana prevele u “rijeku sklada i tečnih bisera”. Takvi se napoje sopstvenog bola kako bi oči bile pažljivije u gledanju svijeta i razumijevanju onih koji se kriju zbog sopstvenih ožiljaka. Psihoprimus barda u smjeru nepenthe je posjedovala Isidora Sekulić, a vjeruje se i Mileva Marić.
* * *
U poslednje vrijeme susreo sam nekoliko ljudi što su došli iz slatke magle... radeći na njihovim profilima saznadoh u rezultatima neke od stvari što ovdje ispisah. Čim je tačka stavljena, a olovka sklonjena... htio sam da udahnem očima. Da svakog od njih pozovem i kažem... mogu li doći, da se malo od vas ugrijem?, da sklonite kiše, vukove i studen, a od prašine obrišete proljeće i mjesec. Jer kad sretnete anđele... srce zbog drugih samo svene.
Tebi, nepenthe, zbog čijeg se koraka svijet okreće. Na tebe inje neće... jer ne može.
(Autor je književnik)