Jedinstveni kandidat opozicije na predsjedničkim izborima recept je koji može donijeti konačnu pobjedu Demokratske partije socijalista (DPS), koja iza sebe ima veliku partijsku mašineriju i za zloupotrebe spremne državne resurse, smatraju sagovornici „Dana”. Oni ocjenjuju da bi opozicija trebala da prevaziđe unutrašnje konflikte i sujete koliko god to bilo teško, jer njihovo nejedinstvo odgovara samo DPS-u kojeg samo jedinstveno mogu pobijediti jer je većina građana nezadovoljna aktuelnim stanjem u državi.
Analitičar Boris Marić kaže za „Dan” da bi opozicija svoju konkurentnost dovela do maksimuma sa jedinstvenim predsjedničkim kandidatom. Ističe da bi taj kandidat morao biti neko ko u velikoj mjeri integriše crnogorske građane i ima naglašen demokratski kapacitet.
– Realnost je, ipak, malo drugačija. Pa kada se sagledaju određene razlike unutar opozicije, veliki iskorak bi bio da opozicione strukture idu sa dva kandidata. Mislim da će Demokratski front (DF) skoro pa izvjesno imati svog kandidata, a pitanje koje ostaje još nekoliko dana je da li će se građanska opozicija na čelu sa Demokratama dogovoriti oko jedinstvenog kandidata. U tom slučaju imali bismo dva relevantna opoziciona kandidata koji bi bili konkurentni u odnosu na kandidata vlasti, odnosno DPS-a, sa velikom izvjesnošću drugog kruga – kaže Marić.
Navodi da DPS ide ka stranačkom kandidatu i očigledno ima problem da odredi ličnost koja će u datim okolnostima i uz korišćenje velike partijske mašinerije, ali i kroz zloupotrebu državnih resursa doći do pobjede.
– Mislim da je i za DPS bilo bolje da su išli sa nestranačkim kandidatom koji može biti široko prihvaćen među građanima. Ovako ostaje da vidimo da li će to biti Milica Pejanović Đurišić kao kandidat koji, ako pobijedi, može imati u perspektivi ulogu ohrabrivanja da započnu pregovori između vlasti i opozicije ili dijela opozicije, ili će to biti Đukanović, odnosno polarizacija crnogorskog društva, zauzimanje „visokog garda” između vlasti i opozicije – kaže Marić, koji naglašava da bi kandidatura Đukanovića bila jak razlog da opozicija prelomi i izađe sa jednim kandidatom.
– Tada bi na neki način imali nastavak kampanje DF-a, mi ili on. Naravno, to bi u realnim okolnostima bila do sada najšira opoziciona akcija protiv Đukanovića kao personifikacije decenijske vlasti u Crnoj Gori. Upravo zato DPS taktizira i odugovlači sa imenom kandidata, jer ostavlja dodatno vrijeme opozicionim partijama da onako nerezistentni na međusobne konflikte dođu do tačke kada će sve parlamentarne opozicione partije imati svog predsjedničkog kandidata, što uz nekoliko nezavisnih kandidata sliku predsjedničkih izbora i opozicione ponude čini neozbiljnom, a samim tim i mnogo slabijom – navodi Marić.
Programski direktor NVO Građanska alijansa Boris Raonić smatra da su sve dosadašnje rasprave opozicije oko predsjedničkog kandidata bile pogrešne, ali i sujetne, dok DPS strpljivo ćuti.
– Sve rasprave koje se sada vode oko predsjedničkog kandidata opozicije su pogrešne. Za njih bi bilo najmudrije da ne biraju između novog i starog lica, između stranačkog i nestranačkog aktiviste, muškarca ili žene, već naprosto pojedinca koji neće svojom ličnošću odbiti i jednog glasača nezadovoljnog dijela javnosti koje je većinsko u Crnoj Gori. Imajući u vidu da lideri ni iz poraza nisu ništa izgubili, da su sujete prevelike, teško je očekivati takav dogovor – kaže Raonić za „Dan”.
Sa druge strane, kako ističe, DPS neće dozvoliti rasipanja i jalove rasprave.
– Đukanović će saopštiti odluku kada vidi stepen neozbiljnosti političkih protivnika – smatra Raonić.
M.SEKULOVIĆ
Stanite iza Miličkovića
Partija penzionera, invalida i restitucije (PIR) zatražila je hitan sastanak svih parlamentarnih i vanparlamentarnih činilaca, NVO sektora, intelektualne elite crnogorske da se hitno sastanu i nađu sudbonosno rješenje za budućnost Crne Gore i njenih građana. Oni traže da se konačno svi opozicioni subjekti dogovore i podrže zajedničkog kandidata za predsjednika Crne Gore, a njihov favorit je Vasilije Miličković. Oni kažu da ako opozicija u međuvremenu nađe nekog drugog kandidata, Miličković mu neće biti protivnik, već će ga podržati.
– PIR podržava zajedničkog opozicionog kandidata. Naša partija je stala iza kandidature Vasilija Miličkovića, nestranačke ličnosti sa najdužim opozicionim aktivnim stažom, dokazanim privrednikom i humanistom, sa čistom moralnom prošlošću koga niko niti jedan dan ne može povezati sa DPS režimom, osim kao najljućeg protivnika njihove politike i vladanja. To je čovjek koji je procesuirao i krivično gonio tzv. prvu familiju i bezbroj tužilaca i sudija koji su stali u zaštitu njihovih kriminalnih radnji. Svjedoci smo da je kroz predsjedničku kampanju Miličković natjerao vladu Duška Markovića da na instant raskine ugovor sa A2A, koji raskid ne bi koštao budžet niti jedan euro, sve kako bi u novom procesu dokapitalizacije EPCG-a ušlo milijardu eura i Crna Gora bila najveće investiciono područje u Evropi po stanovniku. Kolege opozicionari, dakle imamo sjajnog kandidata koga svi vi izvanredno dobro lično i iz medija poznajete. Čovjeka koji je sa narodom danima spavao na asfaltu protestujući protiv zuluma i nepravde odnarođene vlasti, kome to ni po čemu nije bilo potrebno da čini osim da se solidariše sa ojađenim i opljačkanim narodom – kažu u PIR-u.
Ključ je kod opozicije
Prema riječima Božidara Čolakovića iz Centra za političku edukaciju, ako je cilj pobjeda opozicionog kandidata na predsjedničkim izborima, onda je na strategiju nastupa ukazano već 2013, a to je zajednički kandidat koga će podržati sve opozicione stranke. On podsjeća da je tadašnji kandidat Miodrag Lekić od tada i sada aktuelnog predsjednika „izgubio” u krajnje sumnjivim okolnostima, pored svih poznatih zloupotreba koje u gotovo karikaturalnim izvedbama postaju dio izbornog folklora, zahvaljujući i „glasovima” odsutnih iz zemlje, a prisutnih jedino u biračkom spisku.
– Ukoliko je cilj permanentno stranačko nadgornjavanje oko prvenstva na opozicionom polu političke scene, pri čemu se u samom startu odustaje od neizvjesnije trke i moguće pobjede, onda nastup više stranačkih kandidata može doprinijeti jedino boljem pozicioniranju kao „najboljeg drugog”. Upitno je koliko je takav pristup utemeljen, jer poslije još jedne propuštene šanse da otpočne neki oblik procesa promjena, poslije poraza na izborima, teško je iznalaziti dovoljno uvjerljivo opravdanje koje bi spriječilo opadanje podrške stranci poraženog kandidata – kaže Čolaković.