Ministarstvo pravde je od početka godine obezbijedilo 41 električnu narukvicu, tzv. nanogicu, namijenjenu osuđenim licima koji kaznu zatvora izdržavaju kod kuće. U ovom trenutku 65 lica je završilo sa izvršenjem kazne zatvora u prostorijama u kojima osuđeni stanuje, saopšteno je za „Dan” iz Ministarstva pravde.
Do sada su najčešće lica koja su na ovaj način odslužila kaznu osuđena zbog krivičnog djela krađa, nedavanje izdržavanja, nasilničko ponašanje, laka tjelesna povreda, ugrožavanje javnog saobraćaja, nedozvoljeno držanje oružja, ugrožavanje sigurnosti, teška tjelesna povreda.
Uslov da neko dobije „privilegiju” da zatvorsku kaznu izdržava u kućnom pritvoru je upravo ono što propisuje Krivični zakonik u članu 36a, da ako učiniocu krivičnog djela izrekne kaznu zatvora do šest mjeseci, sud može istovremeno odrediti da će se ova kazna izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje poslije učinjenog djela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je djelo učinio, može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja.
Iz Ministarstva pravde zvanično je „Danu” saopšteno da su nanogice preko kojih se prati kretanje osuđenika, krajem prošle godine obezbijeđene iz donacija Ambasade SAD, u vrijednosti od oko 250.000 dolara i 230.000 eura iz budžeta Crne Gore.
Boravak ovih lica u kući ili eventualni izlazak, kako iz ministarstva objašnjavaju, kontrolišu njihovi službenici, a mogućnosti za zloupotrebu su, kažu, svedene na minimum.
– U Ministarstvu pravde je centralni monitoring sistem i sve promjene koje se dešavaju, a da nijesu u skladu sa individualnim programom izvršenja kazne evidentiraju se u realnom vremenu odmah po izvršenju prekršaja – objašnjavaju iz ministarstva.
Prostorije u kojima stanuje, osuđeni može napustiti, između ostalog, zbog pružanja medicinske pomoći osuđenom ili članu njegovog domaćinstva, ako je za pružanje medicinske pomoći neophodno napuštanje prostorija; redovnog odlaska na posao; pohađanja nastave tokom redovnog školovanja; odlaska na polaganje ispita; svog vjenčanja ili smrti bliskog lica...
Osuđeni ima pravo da boravi jedan sat dnevno van prostorija u kojima stanuje, ali će ako se desi da bez odobrenja napusti kuću ili stan snositi posledice.
– Smatraće se da je samovoljno napustio prostorije u kojima stanuje i to vrijeme se neće uračunati u vrijeme izvršenja kazne zatvora. Ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija – kažu iz Ministarstva pravde.
Iz ovog resora naglašavaju da osoba koja je osuđena za krivično djelo protiv braka i porodice, a koja živi sa oštećenim u zajednici, ne može kaznu zatvora služiti u istoj kući.
Cijena ovog „dragocjenog nakita” nije zanemarljiva. Jedan set nanogice i stacionarne jedinice košta dvije i po hiljada eura. Međutim, uzimajući u obzir da jedan zatvorenički dan košta od 26 do 28 eura, računica kaže da se kućni zatvor isplati.
– Ova sankcija svakako ima za cilj smanjenje zatvoreničke populacije u zatvoru za kratke kazne, ali ona prije svega ima da cilj da smanji povratništvo tako što osuđeno lice ne odvaja od svoje porodice i ne ograničava ga da obavlja svoje radne dužnosti, ukoliko je u radnom odnosu, sa izuzetkom, ako nije krivično djelo izvršio u vezi sa radom – pojasnili su iz ministarstva.
VJ.D.

Moguće zloupotrebe

Dio građanskog sektora pozdravlja novu alternativnu mjeru u našem sistemu. Milan Radović iz Građanske alijanse (GA), koja je dugo istraživala i pratila stanje u crnogorskim zatvorima, kaže da je ona dobra i da je potrebno mnogo više primjenjivati, ali istovremeno upozorava na moguće zloupotrebe u praksi.
– Uvijek postoji mogućnost zloupotrebe i zbog toga treba da ovakav vid bude podložan nekim jasnim kriterijumima kontrole kako se u praksi ne bi pokazalo da je uveden za privilegovane pojedince. Naprosto da ima taj smisao koji će voditi reintegraciji i resocijalizaciji, a sa druge strane i smanjivanju troškova od strane zatvorskog sistema prema državi jer su oni značajno veliki – zaključio je Radović.