Da higijena Podgoričanima i nije jača strana, lako bi se moglo zaključiti sudeći po prizorima na ulicama koji nisu ni malo za ponos. Smeće se odlaže gdje se stigne, divljih deponija je sve više, pa radnici Čistoće osim redovnog čišćenja grada više vremena provedu uklanjajući divlje deponije. Ipak, čini se da je to sve Sizifov posao. Sugrađani ističu da su i parkovi odavno izgubili primarnu funkciju te da su primat uzeli kućni ljubimci koji ih unerede toliko da se više nikome ne mili da posjeti bilo koju zelenu gradsku oazu, a ističu i da je mnogo mjesta u gradu, poput zdravstvenih ustanova iz kojih izviru neprijatni mirisi i u kojima higijena nije na zavidnom nivou, a trebala bi biti. U jednom su sugrađani saglasni- uz adekvatne novčane kazne higijena bi bila na znatno višem nivou, jer trenutnu situaciju ne ocjenjuju ni malo dobrom. Sugrađanin Petar Zogović kaže da se svijest teško mijenja, ali da se disciplinom može doći do uspjeha.
– Velika je nedisciplina građana, malo je angažovanih ljudi koji rade na tome i tehničkih sredstava, a uz to su i slabo plaćeni, pa kad se sve to uzme u obzir ne može da bude bolje nego što jeste. Ne može se kod našeg naroda podići svijest, jedino da nas neko povede u Norvešku, pa da tamo nešto naučimo. Svijest se može promijeniti jedino generacijama i radnom disciplinom, kao što su Englezi ili Njemci stvarali svijest, oni su bili mnogo suroviji od nas, ali su oni rigorozni kada su u pitanju kaznene mjere, dok mi to ne umijemo da radimo. To je više stvar neke opšte kulture ljudi koja se razlikuje od sredine do sredine–poručuje Zogović.
Mnogo je onih koji smatraju da prvo treba mijenjati sebe, a onda i druge. Takav je i sugrađanin Predrag Radošević.
– Pravo da vam kažem, da je dobro nije. O tome nema ni govora. Velika je nekultura građana, prvo treba poći od sebe. Često gledam neprijatan prizor u mojoj zgradi u Bulevaru Save Kovačevića. Ljudi sa balkona bacaju smeće. Ne mogu da vjerujem da još uvijek nije o tome podignuta svijest– iskren je Radošević.
Nije smeće jedini problem sa kojim se susrećemo. Slavica Jovanović naglašava da se mora riješiti problem pasa koji „truju” javne površine, te da je jedan od načina da se poboljša stanje- uvođenje rigoroznih kazni.
– Treba svaku noć da se peru ulice kao što su se nekad prale. Ulice nisu oprane 25 godina. Problem je što se štedi na radnoj snazi, na vodi, na svemu, nije im bitno što su tu zarazne klice, samo od pasa koliko je zaraze koju šire mokraćom, pa djeca ne mogu ni izaći u park. Tu bi trebalo nešto preduzeti. Trebali bi ljudi koji drže pse da budu odgovorni, da parkovi služe za odmaranje i za igranje djece, da se tu može ubrati cvijet, da se može i leći na travu, a ne da psi imaju komoditet. Za to bi trebalo uvesti visoke kazne. Da ne pričamo o higijeni u bolnicama, gdje je jako prljavo, zatim slaba je higijena i kod uličnih prodavaca. Što se komunalaca tiče, oni još i najbolje rade, ali ima i tu manjkavosti. Naime, ima po gradu pravih stovarišta smeća, kao što je slučaj i u mjestu gdje ja živim, u Momišićima. Redovno čistim smeće iz mog dvorišta, ali to ne rade svi već ga bacaju u tuđa dvorišta. To je sramota –kaže Jovanović.S.M.