BIJELO POLjE – Na arhijerejskoj liturgiji, kojom je u hramu Svetog Nikole u Bijelom Polju načalstvovao episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, u sveštenički čin rukopoložen je Milosav Jovanović iz Nikšića.
On će ubuduće biti paroh ove treće bjelopoljske parohije, koju je dosad opsluživao sveštenik u penziji protojerej-stavrofor Miraš Bogavac, koji će opsluživati Rasovsku parohiju.
– Ukoliko se čovjek ne krijepi nečim neprolaznim i vječnim, sve što je od ovoga svijeta polako se pretvara u prah i pepeo. I ne samo to, nego ako je čovjek vezan samo za ovaj svijet, a izostavi ono što je vječno i neprolazno, ne ugrađujući to u svoj život, on polako tone u mrak, u bezdan, u pakao – rekao je vladika Joanikije u arhipastirskoj besjedi.
On je istakao da bi ono čemu nas uči Gospod nama bilo nedovoljno da naš Isus Hrist sve to nije potvrdio i svojom riječju i djelom, a sve zapečatio svojom živonosnom krvlju na Krstu izlivenom, radi nas i radi našega spasenja.
– Svojom smrću je posvjedočio i svojim vasrkrsenjem sve to nekako osmislio, objavio, pokazao, jer njegovo vaskrsenje otkriva smisao svega ljudskog života. Naša vjera u Hrista, ukoliko nije krunisana vjerom u njegovo vaskrsenje, ne predstavlja mnogo. Ima mnogih koji vjeruju u Hrista, pa kažu – bio je to najbolji od svih ljudi, ali ipak čovjek. Budite sigurni, ta vjera ne znači mnogo. A ima i onih koji se stalno poučavaju iz njegovih riječi, djela, ali opet ne vjeruju, niti u njegovo božanstvo, niti u vaskrsenje. To su sekte koje se množe i kojih ima na stotine. Ne znači ta vjera mnogo, zapravo ne znači ništa, jer ukoliko nije potpuna ona ne može da opstane, da izdrži i prije ili kasnije se suši. Istinita vjera je vjera u ovaploćenje Hristovo, u sve ono što je govorio i činio, a posebno u njegovo stradanje, smrt i vaskrsenje, a potom naravno i izlivanje blagodati Svetoga Duha na cijelu crkvu, koju je Gospod tako osnovao – rekao je vladika.
Čestitajući mu čin sveštenika, vladika Joanikije se prisjetio vremena kada je mladog Milosava otac doveo u Cetinjsku bogosloviju, i kada ga je on pitao zašto dijete nije upisao u neke druge škole.
„Pa ne znam, on cijelo vrijeme čita te knjige duhovne, crta neke crkve, sveštenike, samo to hoće pa neću da mu smetam” odgovorio mi je – kazao je vladika.
Dodao je da je Milosav Jovanović, pored brojnih životnih nedaća, završio Teološki fakultet, izučio jezike i dobio dobro obrazovanje.
Vladika je zahvalio proti Mirašu koji je služio u teškim vremenima, i koji će svoju časnu službu nastaviti u parohiji u Rasovu.
– Imam obavezu da zahvalim proti koji je čuvao ovaj hram, i koji je časno i čestito služio, ovdje u ovom vremenu i dočekao novu generaciju sveštenika. I on može biti zadovoljan što je danas ovako umnoženo sveštenstvo i posebno što je dobio obrazovanog i krotkog mladog sveštenika – besjedio je vladika Joanikije.M.N.


Prota Miraš 46 godina u Božjoj službi

Prota Miraš, koji je službu započeo 1973. godine, zahvalio je vladici na divnoj besjedi.
– Ja sam 1973. godine u Cetinjskom manastiru primio blagodat koju danas primi naš otac Milosav. Dakle, ovo mi je četrdeset i šesta godina, a naslijedio sam sveštenika koji je rukopoložen 1928. godine i bio sveštenik i starješina ovog svetog hrama do 1976. godine. Drago mi je što je došao mlad sveštenik, što stižu nove snage. Muke je bilo, biće i dalje i ocu našem Milosavu, ali svi smo svjesni one Božje riječi: „Dosta ti je blagodat moja”. U bilo kojem trenutku svoga života otac treba da zna da je sveštenički čin veći od angelskog, proročkog i carskog. I drugo, iako roditelji podižu dijete, kumovi se staraju o njegovom duhovnom uzrastanju, ali Gospod traži dušu svakog vjernika iz ruke sveštenika. Sveštenik je tu svjedok da posvjedoči i odgovara za ono šta je radio i kako je radio. Moram samo još da kažem ocu Milosavu – rodio se u najljepšoj eparhiji, ali je došao u najbolje namjesništvo, u zdravo namjesništvo u koje ga prihatamo kao brata – poručio je prota Miraš.