Mucanje je govorni poremećaj koji je karakterističan čestim ponavljanjima glasova ili slogova, jednosložnih riječi, produžavanjem glasova i blokadama.
Mogu se pojaviti i sekundarna ponašanja poput tikova (pretjerano treptanje, nevoljni pokreti glave). Važno je napomenuti kako u razvoju govora, kao i u razvoju uopšte, među djecom postoje velike razlike. Dijete prvu riječ može da izgovori s devet mjeseci, ali i s dvije godine, a da se kasnije govor normalno razvija. Prema ljestvici razvoja govora, prvi problem je nedovoljno razvijen govor.
Prvi znakovi
mucanja
Već od prvih mjeseci treba pažljivo da slušate dijete. Do osmog mjeseca dijete treba da reaguje na glasovni podsticaj, izgovara nekoliko slogova, te treba proći fazu vokalizacije i gukanja.
U uzrastu od 21 mjesec treba da govori barem osam riječi sa značenjem, da oponaša zvuk koji čuje, imenuje i pokazuje jednu ili dvije slike. Kad dijete postane sposobno da izgovara veći broj riječi s određenim značenjem, počinje da shvata da se dvije riječi u govoru mogu povezivati („mama, daj!”, „mama, vode!”...). Tako dijete počinje da se služi jednostavnim rečenicama koje u početku nisu potpune, ali su dovoljno jasne i okolini razumljive.
Djeci od druge do četvrte godine treba se obraćati jasnim i jednostavnim rečenicama, ali i nadograđivati ono što su rekla (Idemo napolje. Da, idemo napolje). Što se tiče izgovora, djeca u dobu između tri i tri i po godine moraju ispravno izgovarati glasove p, b, t, d, k, g, m, n, j, f, v, h, l, a, e, i, o, u. Glasovi s, z, c, š, ž, č, ć, dž, đ, r, lj i nj mogu se tolerisati najduže do pete godine, a onda potražiti pomoć. Ako kod djeteta primijetite neka druga odstupanja u govoru, kao što su mucanje ili brzopletost, trebalo bi što ranije da intervenišete.
Mucanje u dječjem
uzrastu
Mucanje je mnogo češće nego se mislilo te pogađa oko 11 odsto četvorogodišnjaka, pokazala je zajednička studija Univerziteta Melburn, Instituta za istraživanje Murdoch i Univerziteta Sidnej na više od 1600 djece.
Mucanje se najčešće pojavljuje između 2. i 5. godine života. Prema statističkim podacima, učestalost mucanja kreće se oko 2.4 odsto u vrtiću i 1 odsto u školi te se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica.
Razvojno mucanje često nestaje u kasnijem uzrastu, a pogađa više dječake nego djevojčice. Iako se roditelji često brinu zbog mucanja njihovih mališana, studija je utvrdila kako ono ne ostavlja društvene i emocionalne posledice vidljive u kasnijem životu, piše Medical Express.
Ako je dijete premalo za terapiju, roditelji će dobiti logopedski savjet kako se postaviti, reagovati i pomoći djetetu.
Uzrok mucanja
Uzrok mucanja nije poznat.Porodične studije pokazale su da postoji genetska predispozicija za razvoj mucanja, ali, ne može se zanemariti ni uticaj okoline u kojem se nalazi „okidač“ (stresan događaj za dijete) koji dovodi do aktiviranja mucanja. Takođe, pokazalo se da dječaci imaju veću sklonost razvojno perzistentnom mucanju, za razliku od djevojčica koje se brže oporavljaju (3:1 u školskom uzrastu). Neki od ključnih faktora oporavka od mucanja su: rana pojava mucanja (prije 3.godine), dobre jezične, fonološke i neverbalne sposobnosti, ženski pol i negativna porodična anamneza. Mucanje se češće javlja kod djece koja imaju slabije jezične sposobnosti, problem slušnog procesiranja (obrade zvuka), teškoće u praćenju ritma, ADD i hiperaktivnost - pojasnili su u Centru logopedije ValMod.
lijek za mucanje
Za mucanje nema lijeka. Potrebna je rehabilitacija koja iziskuje maksimalan angažman pojedinca u kontinuiranoj i konstantnoj primjeni naučenih tehnika i metoda. Mucanje je poremećaj, nije bolest.
mucanje u
odrasloj dobi
Mucanje se može pojaviti i u odrasloj dobi ukoliko postoji okolinski, psihološki, sociološki okidač kojim puca „najslabija karika”, a to je govor.