Gojaznost je zdravstveni problem koji se najlakše prepozna, a najteže liječi. U svijetu je dostigla epidemijske razmjere - u poslednjih pola vijeka broj gojazne djece povećan je za čak 300 posto! Ni u Crnoj Gori situacija nije za pohvalu; i dalje smo sredina u kojoj se rumeno i bucmasto dijete naziva jedrim i zdravim, a ono koje ima normalnu tjelesnu masu bledunjavim i mršavim.
Rezultati istraživanja koje su 2017. sproveli stručnjaci Instituta za javno zdravlje pokazali su da u Crnoj Gori svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica starosti do sedam godina pate od gojaznosti. Istraživanje je rađeno na uzorku 1.754 djece, od čega su 46,8 odsto bile djevojčice, a 53,2 odsto dječaci. Takođe, isto istraživanje je pokazalo da je djece sa prekomjernom masom dvostruko više u urbanim nego u ruralnim djelovima Crne Gore. Ono što posebno zabrinjava je stav roditelja po pitanju gojaznosti djece - samo jedan odsto roditelja smatra da mu je dijete gojazno, a svaki deseti roditelj je svjestan da njegovo dijete ima prekomjernu tjelesnu masu. Upravo ovaj podatak trebalo bi da predstavlja alarm; roditelji moraju da osvijeste da je njihovo dijete gojazno i da uvedu promjene navika u ishrani i životnom stilu cijele porodice kako bi i sebi, ali i djetetu osigurali dobro zdravlje i spriječili rizik od bolesti koje prate višak kilograma.
– Roditeljima bi trebalo skrenuti pažnju da budu aktivni učesnici u procesu edukacije djece o zdravoj i uravnoteženoj ishrani – kaže nutricionista dijetetičar Jasna Vujičić. - Roditelj može pomoći djetetu da razvije zdrave navike što je moguće ranije u životu, a to će imati dalekosežne posledice po dijete kada ono odraste. Od najranijeg djetinjstva najmlađe je potrebno navikavati na tri glavna obroka i dvije užine. Sve je više gojazne djece, pa ukoliko ubrzo nešto ne promijenimo, životni vijek naše djece može biti kraći od našeg. Ishrana u kojoj dominiraju brza hrana, slatkiši, grickalice i osvježavajući napici može da dovede do ozbiljnih oboljenja, od kardiovaskularnih do dijabetesa, gojaznosti i visokog krvnog pritiska. Brza hrana je oskudna hranljivim materijama, a taj nedostatak minerala i vitamina direktno utiče na rast i razvoj djeteta, kako fizičkog, tako i mentalnog. Brza hrana je izrazito kalorična, pa ne čudi pojava gojaznosti kod djece. Problem je u tome što djeca nisu ni svjesna koliko je brza hrana loša za njih, a dostupna je na svakom koraku.
Kako bi trebalo da izgledaju zdravi obroci za djecu?
– Zdravi obroci su oni u kojima ima mnogo vitamina i minerala, kao i dijetnih vlakana, a malo ili nimalo industrijskih šećera i masti. Idealno je da djeca uzimaju dosta mliječnih proizvoda, prije svega mlijeka, jogurta i mladog sira, kao i dosta voća i povrća. Proizvode od bijelog brašna trebalo bi zamijeniti integralnim. Jaja, naročito meko kuvana, najkompletnija su namirnica, pa pored mlijeka predstavljaju prioritet u poređenju s drugim namirnicama životinjskog porijekla. Meso, naročito mladih životinja, a posebno nemasna riba i živinsko meso imaju prioritet u odnosu na prerađevine od mesa kao što su viršle, salame i paštete, jer ne sadrže velike količine masti, niti hemijske konzervanse. Idealno bi bilo da djeca na svaka tri do četiri sata imaju obroke, odnosno užine.
Djeca uglavnom odbijaju povrće i odlučuju se za slatkiše i brzu hranu. Kako ih naučiti da se hrane zdravo?
– Sve je stvar navike i ukusa, jer djeca više vole slatkiše, čokoladice, sladolede ili brzu hranu od povrća i voća. Upravo zbog toga je neophodno da roditelji djecu na vrijeme nauče da jedu zdravu hranu. Djeca često ocjenjuju povrće kao hranu koja im je neukusna, a brzu hranu i kolu tretiraju kao „fensi” obrok. Nezdrava hrana se reklamira svuda; roditelj bi trebalo da objasni djetetu da je takva hrana loša i da je bolje da umjesto čokoladice ili hamburgera pojede voćku. Slatkiši ne bi trebalo da budu pravilo, već izuzetak. Sve polazi od kuće, odgovornost je na roditeljima. Zdrave navike usvajaju se još od malih nogu. Zbog toga bi porodice trebalo da ručaju,večeraju zajedno, a da roditelji svojim primjerom pokažu kako izgleda zdrav i uravnotežen obrok. Kada cijela porodica sjedne za sto, manja je šansa da dijete jede pogrešnu hranu ili da pretjeruje u obroku. Uvijek savjetujem da dijete bude uključeno u proces kuvanja i planiranja obroka, jer svako dijete razvija dobre navike kada je uključeno u neki zajednički proces. Učite djecu da čitaju deklaracije na namirnicama; tako će cijela porodica naučiti šta je od namirnica dobro za njihovo zdravlje i biće svjesna šta jede.
Koje su najveće greške koje roditelji čine u usvajanju zdravih prehrambenih navika kod djece?
– Roditelji čine veliku grešku time što djetetu ne objasne sve što je potrebno da znaju o brzoj hrani, već im samo nameću ono što misle da bi trebalo da jedu, a to u djetetu rađa otpor. Druga greška koju roditelji čine je što podmićuju dijete; često se događa da mu kažu kako mora da pojede povrće, pa će mu onda dati čokoladu. To je kontraproduktivno, jer ako dijete već ima nagradu u vidu čokolade, ko će ga natjerati da pojede nešto zdravo? Takođe, ne bi trebalo potcjeniti ni ulogu baka i deka, jer oni uvijek kao po pravilu djeci daju ono što djeca žele, a što je sasvim suprotno od onoga što roditelji žele. Zbog toga bi trebalo da roditelji „drže na oku” svoje roditelje i objasne im da ne utiču na prehrambene navike mališana.
Da li bi djetetu trebalo u potpunosti ukinuti slatkiše?
– Djecu ne bi trebalo sprečavati da jedu slatkiše i ostale industrijske namirnice, ali ih svakako treba ograničiti. Roditelji bi trebalo da se vode razmišljanjem da to nije hrana, već poslastica koju dijete može da konzumira samo u posebnim prilikama. Kada dijete to nauči i usvoji kao pravilo, neće jesti slatkiše svakog dana. Djetetu ne bi trebalo slijepo nametati šta će da pojede, ali bi ga trebalo naučiti da razlikuje zdravu hranu od nezdave. Ako mu date novac za užinu, a niste ga naučili da razlikuje dobru hranu od loše, napravićete još veći problem. Nađite pravu mjeru i dozvolite mu povremene, ali ne česte poslastice i dijete će biti zadovoljno.
Većina djece u školi jede pecivo. Koju alternativu ponuditi djetetu za užinu, a da ona bude lagana, hranljiva i zdrava?
– Peciva u najvećoj mjeri sadrže ugljene hidrate koji su osnovni izvor energije, naročito školskoj djeci. Da bi imali zdravu alternativu proizvodima od bijelog brašna, djeca mogu da jedu integralna peciva, na primjer sendvič od integralne kifle sa sirom, praškom šunkom i povrćem. Ako djeci spremate obrok kod kuće za školu, vodite računa o tome da koristite namirnice koje nisu lako kvarljive na sobnoj temperaturi. To isključuje mliječne proizvode, ali dijete može da ponese voće i integralne pločice. Ukoliko se u blizini škole nalazi prodavnica, dijete može da kupi jogurt; tako će obrok u školi biti kompletan i zdrav. Banana je voće koje se lako vari i bogato je energijom, pa ga možete spakovati djetetu za užinu.
Snežana Moldovan
Zdrave zamjene
– Umjesto kečapa koji sadrži stabilizatore i konzervas, dajte djetetu kuvani paradajz sok – savjetuje nutricionista Vujičić. - Hamburger zamijenite nemasnom piletinom, ćuretinom ili junetinom koja je skuvana, dinstana ili pečena na teflonu, u kesi za pečenje ili na papiru za pečenje u rerni. Viršle sadrže vještačke boje, konzervanse, nitrate, nitrite, polifosfate, soli, emulgatore; zamijenite ih pilećim bijelim mesom. Paštete, koje pored mesa sadrže i iznutrice, mast, proizvode od soje, šećer, stabilizatore i druge aditive, kao i konzervanse, zamijenite kuvanom piletinom koju ćete samljeti u paštetu u multipraktiku. Topljeni sir za mazanje koji sadrži polifosfate, emulgatore i konzervanse, zamijenite mladim sirom, majonez kiselom pavlakom sa 12 odsto mliječne masti, a pomfrit suvopečenim ili kuvanim krompirom. Kole i industrijske sokove zamijenite prirodnim sokovima od voća koje sami možete da napravite u sokovniku.
Fizička aktivnost
Pored pravilne ishrane, u borbi protiv gojaznosti veliki udio ima i redovna fizička aktivnost.
– Budite svojoj djeci dobar uzor – podsjeća nutricionista Vujičić. - Ne morate biti savršeni sve vrijeme, ali ako djeca vide da jedete pravu zdravu hranu i da ste fizički aktivni, i ona će voditi računa o svojim naporima u tom pravcu. Pokrenite cijelu porodicu, idite u šetnju, na vožnju bicikla, na neki kolektivni sport ili trčanje. Čak i obično igranje žmurke u prirodi svima donosi određene koristi. Naučite djecu da od malih nogu budu aktivna. TV, video igrice i internet su veliki „usisivači” vremena i dokazano dovode do fizičke neaktivnosti djece, što povećava rizik za gojaznost i kardiovaskularne bolesti. Zbog toga ograničite vrijeme djeci ispred ekrana do dva sata dnevno.