Znaš, nekad je dobro kad ti crkne telefon, i kao svaki pametnjaković i ja sam ostala bez svih kontakata. Tek tada zapravo vidiš ko te voli, ko brine, ko misli, kome si drag/a, ko se javlja samo kad mu trebaš, a ko da te pita kako su ti djeca, familija. Onda se da primijetiti ko ima kulturu da, ako mu se deset puta ne javiš napiše pristojno poruku i na tvoje pristojno „izvinite, ko je?” još pristojnije odgovori sa svojim imenom i prezimenom. E, a imaš i one, koji kad te vide ozare se „a sto godina te ne vidjeh i ne čuh!!!”. Ja ih samo gledam i u sebi mislim „Bome da si se htjela javit, imala si kad, nemoj meni te foliraže i prenemaganja, lažni poljupci i čvrsti zagrljaji...Pila je Bisa vode sa Morače i ne da se prevariti. A najstrašniji su mi savjetodavci, o tome kako treba se živi, misli, tretiraju drugi ljudi, „kako zračiš tako i privlačiš”, ajme ljudi, ja nekad tako „zračim“ da je lijepo čudo što kakvu boleštinu ne privučem jer idiote i mediokritete magnetišem ko luda. Danas odlučih da se vratim zravim stilovima života. Men sana in corpre sana iliti po naški u Zdravom tijelu zdrav duh, pa i ja skoknuh do teretane (ovo i nema veze sa početkom moje sage, al nekako će se nastaviti). Dakle, početak je posta, odlučila sam da prečistim i tijelo i duh od otrova koje mi ljudi svakodnevno ubrizgavaju, svojim riječima, pojavama, bojama glasića. Tek pozvah prijateljicu, koja cirka ima pedesetak kila, da se sa mnom malo razonodi u obližnjem fitnes klubu. I odosmo tako nas dvije vrlo orne, sala ne bješe pretopla, ali odlučne bjesmo da se lijepo zagrijemo i odradimo jedan dobar trening, što bi ova naša trenerica rekla da vas malo „raznesem” niste odavno bile. I tako krenusmo - trčanje, trčanje, vježbice. Počeše da bole noge, da zatežu mišići, da kapa znoj sa mučeničkih čela. I mislim se, e jado moj nije lako biti žensko. Da bi ostala lijepa, privlačna svom mužu, momku. Moraš biti fit (Fino Isklesanog Tijela), njezna, sposobna, a opet jaka, da imaš grudi, lijepe oči, nježnu kožu, njegovanu kosu. I tada, počinje borba, počinju ovi mukotrpni treninzi, zatezanja lica i tijela, oklagijanje i mlataranja raznim čudima, stavljanja keratina i nadogradnja kose, ugradnja silikona na svim djelovima tijela, depilacije, epilacije, masaže, nadogradnje trepavica, noktića, a sve to, boga mi, lijepo i košta. To što ne zna da kuva i nije neka mana samo dok je FIT iliti fino isklesana. A sa druge strane nepravda zvana- muškarac. On što je bradatiji, malo neuredniji, postaje muževniji, ah pa on ima „pivsi stomak” , a imam i ja moj stomak, „Milkin” stomak , pa je na meni odvratan, a na njima vrlo seksipilan. Na njima šuma Striborova, a mi ako se ne izdepiliramo par dana, puče bruka. Nismo ženstvene, nismo privlačne.I tako počinje, teretana, pa masaže, pa depilacije i epilacije, pa nadogradnje i čudesa kako bi bile lijepe i dugotrajne. Sreća pa moj domaćin i kad sam u XXL veličini i M kaže „Biso, ti si meni najljepša baš takva!” E to je sreća, najveća, kad te neko prihvati onakvu kakva jesi sa svim manama i vrlinama i voli baš takvu, nesavršenu, i kad imaš podočnjake do koljena, kad ti je kosa neuredna čak i nepočešljana, kad si u teškom PMS-u i urlaš ko ranjeni pelikan na sve ukućane i opet ti neko kaže: „Biska, ajmo po kafu i batali nervozu”. E to je sreća. Takvu sreću treba čuvati. Pa se možda i potruditi da budete, hajmo reći, i malo ljepše i malo vedrije, nasmijanije. I da se vratim priči, oposlismo trening, moja prijateljica i ja i kao „raznesene“, pa poče priča „Biso, da nemaš aspirin, jadna ne bila, sjutra neću moć na noge. Mislim se crna drugo, ako nas upala ufati, katetar će biti sjajan izum, a opet strašan osjećaj da si pokrenula svoje tijelo, svoju mašinu, svoj hram u kome živiš toliko godina, onu „kuću”, koju pominjah nekad, i da si uradila nešto dobro i korisno. I nema izgovora da se nema kad, da je sve skupo, da je loše vrijeme, da nemamo društva. To su samo izgovori, jako loši. Bisa postade povratnik teretane i aerobika, a i dalje vas volim istim žarom i kažem da se javite i pišete, bisenija.hasimotovic@gmail.com.Idem sad aspirin, andol, topla limunada, pa ako preživim čitamo se opet.
Voli vas vaša Bisa.