-Piše Milutin Mićović

Petrovići su nama za sve krivi! Krivi su nam više nego što mogu i mrtvi podnijeti. Krivićemo ih dok smo živi. Staru Crnu Goru - to jest Duklju su pogazili, a dali Rusima da prave ovdje rusku Crnu Goru, oni kojima su Petrovići bili sluge. Rusi su im davali da formalno budu gospodari svog nesrećenog plemena, a u stvari su bili sluge, i svom plemenu i ruskom imenu. Takvu rusku Crnu Goru Petrovića podržali su svi Srbi, ne bi li što više postradala, a Rusija se među Slovenima što više proslavila. Sve do danas nijesmo znali kakva nam je uloga u slovenskom narodu bila dodijeljena. Prepoznali su nas da smo bili laki na pogibiju, i na ime junačko - to jest na uzaludno stradanje. U pijanstvu uzaludnog stradanja, nijesmo znali da smo upotrijebljeni za tuđe pobjede.
Otkad smo počeli da pijemo u zdravlje NATO pakta i naš se mozak promijenio. Mi nijesmo više srpski tradicionalisti, mi smo balkanski avangardisti. Ubijala nas je tradicija i zatucani tradicionalizam, i robovanje precima i njihovim grobovima. Gdje ima u svijetu da se ljudi kunu grobovima, nego kod nas u Crnoj Gori? Morao nam je i život biti crn i nazadan, kad su nam grobovi bili najvažniji.
Komunizam nas je oslobodio predaka, a NATO pakt će nas osloboditi i potomaka. Otkad pijemo u zdravlje Alijanse, i naš mozak i naše biće se ubrzano mijenjaju. Znamo da nećemo više nikad uzaludno ginuti, a nije nas briga da li ćemo uzaludno živjeti. Nije naše da mislimo, nije naše da se mučimo pamćenjem, pamćenje nas vraća u pakao. Veliki samo mogu osloboditi male. Rusi su nekad oslobađali Crnogorce za biće i pogibiju, NATO nas sad oslobađa za život i nepostojanje. Njihovi ideološki i strateški eksperti daju nam tajne programe za nove spiritističke inicijacije. Mi smo novi Crnogorci u intenzivnoj fazi nove duhovne i uopšte mentalne transformacije. Otkad smo krenuli tim putem, kao da nam je kamen sa srca pao, i breme s ramena iščezlo. Hvala NATO ideologiji, i njihovoj novoj kosmologiji. Jer NATO nema ambiciju da kontroliše samo zemlju, i da na njoj posije novo sjeme dobra i zla, nego hoće da kontroliše i nebo, i nebeske prilike. On više neće ništa da prepusti slučaju, i zvijezde će mu se morati pokoriti. Ima mnogo samovolje na nebu, nije samo samovolja na zemlji. A samovolja potiče uvijek iz ograničenih namjera, od nekog Ega koji je u nesporazumu i sa sobom i sa svim drugim. Mnogo su Crnogorci postradali od svog ega. Nije to bilo lako rastopiti. Jer Crnogorci su ego izbacivali kao krilaticu bez krila – „ko sam -ja sam!“. Crnogorci se nijesu prsili samo prema junacima i krvnicima drugih vjera i nacija, nego i prema ničemu, dok su potrošili svoje pršenje i kokotovanje. E pod božanstvenom NATO kontrolom neće biti samovolje ni na zemlji, ni na nebu. Nije bolja pedagoška mjera mogla snaći Crnogorce. Oni prosto treba da se oslobode i same gordosti svog imena. Jer Crnogorac izvan balkankih priča nikom ništa ne znači“.
Jedan starac pod crnogorskom kapom sluša ovog mladog Crnogorca, i udara štapom o pod. I kaže mu: „E, znaš li, momče, na koga mi ličiš. E na neke čobanice iz mojih mladih godina, koje su se unosile starcima u lice i zvocale: Nema više Boga ni pravoslavnog naroda. Nema više trulih bogataša, ni proleterskih siromaha. Nema više starijeg ni mlađeg. Nema više poštovanja ni oca ni majke, ako ne misle kako napredni misle. Svi koji su nazadni, gurnućemo ih još više nazad, gurnućemo ih u rupu, u jamu. U rupu, u jamu, za novog Satanu. Sve dok svi ne postanemo jednaki. Nema više umišljenih mudraca, ni neznavenih nadničara. Svi ćemo biti jedno... Onda ko luda sama skače u kolo i pjeva: „Ne vjerujem u nebesa, no u Marksa i Engelsa. Druže, Tito, ljubičice bjela, tebe voli omladina cjela. Druže Tito rosno cvjeće, cio narod za tobom se kreće...” Ona slova nije znala, ali je išla na večernje sastanke da uči novu nauku koja će donijeti sreću cijelom svijetu. Tako joj se primalo, da je sve pod noge bacila što je znala, a napunila glavu s tri takve rečenice, pred kojima je bez svijesti pala. Hoćeš li i ti tako, moj nesretniče. Nije svijet od juče, kud si se zaveljao. Kako jeftini usrećitelji naše nesrećnike brzo obuzmu. Koje ti ćurke pamet popiše, koji ti đavoli mozak polokaše.
No valjda te nešto uhvatilo pred Novu godinu, kada i pametni hoće da polude...“
(Autor je književnik)

---