Za političku scenu u Crnoj Gori bi se moglo reći da je sve osim dosadna. Obilježilo ju je mnoštvo afera od kojih baš nijedna nije dobila epilog. Za neku drugu zemlju bi to bilo čudno, a za našu očekivano i istinito. Iznjedrili smo i još jedan fenomen, a to je da gotovo svaki akter neke od afera bude kasnije nagrađen nekom novom, boljom funkcijom, umjesto da bude kažnjen. Nagrađeni, kako smatraju analitičari, vjerovatno za „lojalnost” Demokratskoj partiji socijalista (DPS) jer je, ističu, vladajuća partija glavni akter svake afere i glavni razlog da nijedna od njih ne dočeka epilog.
Glavni savjetnik Centra za građansko obrazovanje Boris Marić smatra da crnogorske institucije dijele sudbinu društva uhvaćenog u partijsku mrežu DPS-a koja kroz klijentelističke metode tu mrežu hrani.
– Naravno, podrazumijeva se da svi koji su svoj položaj ili bogatstvo stekli ulazeći svjesno u ples sa DPS moćnicima moraju plaćati održavanje klijentelističke mreže koja obezbjeđuje izborni legitimitet. Podrazumijeva se i da akteri afera koji ostanu lojalni partijskom vrhu kasnije budu na neki način nagrađeni. To je postalo pravilo – ističe Marić.
Kako navodi, afera „Snimak” i sada afera „Koverat” jasno pokazuju da se vladajuća struktura služi brojnim nezakonitim radnjama, gdje je mantra da cilj opravdava sredstvo.
– „Snimak” je pokazao kako se planira mehanizam izborne krađe, a afera „Koverat” odakle stižu pare za realizaciju planiranog, tako da bih ove dvije afere vezao u jednu, jer one to jesu. Ostale afere, poput „Telekoma”, „Limenke”, „A2A” i drugih su nadgradnja „Snimka” i „Koverte”, jer bez inicijalnih afera koje obezbjeđuju izborni legitimitet DPS-u ne bi bilo ni ostalih afera – decidan je Marić.
Da su korupcija i nezakonitosti u Crnoj Gori svakodnevna pojava, te da je novina samo to što sve više nepobitnih dokaza protiv visokih funkcionera DPS-a izlazi na površinu, smatra Jovana Marović, izvršna direktorica Politikon mreže. Međutim, kako dalje navodi, u našem sistemu čak ni snimak nije dovoljan dokaz i stvari ne funkcionišu po principu neselektivne primjene zakona i nepristrasne istrage, već kad (i ako) šef DPS-a odluči da pusti nekog „niz vodu”.
– Stoga smo u startu svi skeptični da će afera „Koverta” biti adekvatno istražena, da će Agencija za sprečavanje korupcije i tužilaštvo motivisani ovim slučajem ozbiljnije shvatiti svoj zadatak, kao i da će akteri afere snositi posledice. Jedino što je sigurno je to da svi u DPS-u strahuju kada će neka nova afera staviti i njih na klackalicu, iako strah i tremu uvijek osjećaju, kao što to snimak primopredaje koverte i pokazuje – ističe Marovićeva.
Navodi i da je svima jasno da nijedna dosadašnja afera nije dobila adekvatan epilog.
– Pri čemu se često dešava da njihovi akteri čak i budu nagrađeni, kao što je to bio slučaj sa aferom „Snimak”. Baš kao što je uobičajena praksa rotiranja kadrova sa pozicije na poziciju, bez obzira na njihov portfolio, dok god su „u milosti” – zaključuje Marovićeva.
S.R.

---

Nema pritiska ni od EU
Jovana Marović navodi i da je loše što pri rješavanju svih afera nema adekvatnog pritiska od strane Evropske unije.
– Sve se svodi na nekoliko rečenica u izvještajima i izjavama u kojima se podsjeća da nema napretka u rješavanju afera. Vjerovatno je logika ovakvih intervencija (ili njihovog odsustva) to da su države Zapadnog Balkana na pristojnoj udaljenosti od Evropske unije i da je statusa kvo najpoželjniji scenario. Međutim, u Crnoj Gori on najviše odgovara DPS-u, u to nema sumnje – navodi Marovićeva.