<br />
Djevojčice Milica Lalović i Nataša Učur, simboli stradanja srpske djece na području Srpskog Sarajeva, ubijene su 11. marta prije 24 godine u sarajevskom naselju Grbavica, koje je tada bilo pod srpskom kontrolom.

Bezdušne ubice su 11. marta 1995. godine iz dijela Sarajeva pod muslimanskom kontrolom pucale sa zgrade „Lorisa” na tadašnjem Trgu Pere Kosorića, a sada Trgu heroja, na desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su se igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59. Za taj zločin, kao i u mnogim drugim slučajevima ubistava srpske djece na području Srpskog Sarajeva i Sarajeva, niko nikada nije odgovarao.

Samo osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma Milica i Nataša odigrale su svoju poslednju igru, prekinutu smrću koja je došla iz dijela grada gdje su rođene i živjele.

Neiskvarene dječije duše još jednom su grubo prevarene, jer su djevojčice ubijene dok je na snazi bilo primirje. Milica i Nataša odmah su prevezene u bolnicu Kasindo. U zapisniku iz bolnice piše da je Milica dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon

Prema svjedočenjima tadašnjih stanovnika Grbavice, u vrijeme kada su ubijene djevojčice nije bilo nikakvih ratnih dejstava, jer je bio sklopljen sporazum o primirju koje su nadgledali francuski i ruski pripadnici međunarodnih vojnih snaga.

Na samo nekoliko desetina metara od njihovih punktova koji su bili raspoređeni na liniji razdvajanja između dvije zaraćene strane hladnokrvno su ubijene Milica i Nataša.

Neposredni svjedok ubistva djevojčica, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske Predrag Čarkić, ranije je za Srnu ispričao detalje mučkog i svirepog ubistva djevojčica.

-Nas šest vojnika sjedilo je za stolom. Pili smo kafu, jeli, šalili se. Bilo je lijepo vrijeme, uobičajan dan. Primirje. Mir i tišina, više naroda na ulicama. Koliko se sjećam taj je dan u Sarajevo došao predsjednik Francuske Miteran - pričao je Čarkić.

Sjeća se da su se djevojčice igrale lastiša najdalje pola metra od njih, dok su u neposrednoj blizini dječaci igrali fudbala.

-Mogli smo ih, maltene, rukom dohvatiti. Najednom su se začula dva uzastopna pucnja, pade prvo jedna, pa druga. Skočili smo, pokupili ih i sklonili u zaklon. Kažu da je bio jedan snajperista. Ma, nemoguće da je jedan, jer ubijene su u igri, u pokretu - navodi Čarkić.

Čarkić ukazuje na činjenicu da ubice nisu pucale u njih - vojnike koji su bili u uniformi i vidljivi isto kao što su bile vidljive i djevojčice, nego u djecu kako bi njihov zločin bio još strašniji. Prema njegovim riječima, tako ne radi ni životinja kad ubija.

-Nismo odgovorili jer smo strogo poštovali primirje. Htjela je naša vojska da izađe na liniju i puca, ali pošto je bilo primirje naredba je bila da se ne smije pucati - objasnio je Čarkić.

Iz Udruženja porodica poginulih boraca i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije kazali su Srni da slučaj ovih ubijenih djevojčica, nažalost, nije jedini, jer su mnoga srpska djeca u dijelovima Sarajeva pod srpskom kontrolom ubijena i teško ranjavana, ali da za to nikada niko nije procesuiran.

(RTRS)

---

Svjedoci pričali da se Piskić javno hvalio zločinom
Prema navodima svjedoka, devojčice je ubio S.P, pripadnik 101. brigade takozvane Armije BiH. Sarajka Fatima Bajramović svjedočila je da je to učinio Sejo Piskić koji je rođen 1956. godine u Gračanici.

-Ko zna koliko ih je snajperista posmatrao i oko 15,30 časova odjeknula su dva pucnja - posvjedočio je svojevremeno Milan Pavlović iz Sarajeva.

Svjedoci su ispričali da se Piskić javno hvalio da je iz snajpera ubio djevojčice i još 20 Srba u naselju Grbavica. Privođen je, ali nikada nije procesuiran. Ovaj slučaj ne postoji u pravosudnim institucijama. Danas nema informacija gdje se Piskić nalazi, a spekuliše se da je poginuo ili umro. Za ovaj zločin morali bi da odgovaraju rukovodioci 101. brigade ili oni koji su im u sistemu komandovanja bili nadređeni.




Zajedno i u dobru i u zlu


Roditelji ubijene Milice rekli su jednom, kada su smogli snage da govore o tragediji koja ih je pogodila, da su se u Sarajevo, iz kojeg su prvo bili izbjegli, vratili iz izbjeglištva u Vojvodini, upravo na njen nagovor.

Nataša i Milica sahranjene su jedna do druge na groblju Miljevići u Istočnom Novom Sarajevu, samo na par kilometara od grada u kojem su rođene, koji su voljele, a iz kojeg im je na njihovu ljubav odgovoreno mržnjom koja ih je i ubila.

Ostale su nerazdvojne i u zlo i u dobru.



”Bezdušne ubice su 11. marta 1995. godine iz dijela Sarajeva pod muslimanskom kontrolom pucale na desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su se igrale lastiša