BERANE – U okviru projekta „Veća transparentnost i odgovornost vlasti”, kojeg je finansirala Evropske unija, prije nekoliko godina Mreža nevladinih organizacija sačinila je izvještaj o dešavanjima u bivšim beranskim fabrikama. U izvještaju se navodi da su uglavnom sva ta preduzeća krajnje neuspješno privatizovana kroz stečajni postupak. Navodi se da je poslije zatvaranja fabrika primjenjivan obrazac destruktivne privatizacije kroz stečaj, koji nije karakterističan samo za Berane već i za čitavu Crnu Goru. U dokumentu se tvrdi da vlasnici koji su kasnije kupovali imovinu fabrika nijesu imali za cilj da pokrenu proizvodnju, nego da za sebe ugrabe protivpravnu korist.

-Računica novih vlasnika je u ovim slučajevima bila jasna. Kompanije su prodate po deset puta manjoj cijeni u poređenju sa stvarnom vrijednošću imovine. Obnavljanje proizvodnje im od početka nije bilo u planu, iako je to osnovni razlog privatizacije preduzeća. S kupljenim kompanijama, tj. sa njihovom imovinom, novi vlasnici su imali i ostvarili drugačije planove.Neke djelove imovine su prodali i unovčili dok su na ostatak stavili hipoteke za kredite koje ne vraćaju. Na ovaj način novim vlasnicima ne samo da se vratio ukupan iznos kupoprodajne cijene već i milionska dobit, što je kompanije dovelo do potpunog uništenja. Za to vrijeme državni organi niti su insistirali na sprovođenju obaveza definisanih ugovorima o privatizaciji, niti su preduzimali mjere da spriječe otuđivanje imovine – navodi se u uzvještaju.

Nekadašnji predsjednik sindikata uništene beranske Ciglane Vesko Radičević saglasan je sa navodima iz izvještaja. On ističe da je pogubno što dosad niko nije odgovarao za neuspjele privatizacije fabrika koje su nekad uspješno poslovale.

-Očigledno je da su fabrike prodavane mimo zakonskih propisa, gdje su programirani tajkuni na lak način došli do ogromnog bogatstva. Tajkuni su za male pare kupovali nekad uspješna preduzeća. Uz to, na račun obećane proizvodnje oni su uz državne garancije podizali ogromne kredite koji nikada nijesu vraćeni. Tu se radi o klasičnoj pljački. Tako je aktuelni režim radničku klasu pretvorio u socijalne slučajeve, dok je mlade i sposobne ljude svojim perfidnim potezima protjerao u druge krajeve. Vinovnici privrednog zločina u Beranama zaslužuju najveću moguću kaznu, jer su neuspjele privatizacije glavni uzročnik sveukupne stagnacije – kazao je Radičević.

Nekad je u privrednim kolektivima na području beranske opštine radilo blizu deset hiljada radnika, da bi taj broj danas bio sveden na samo par stotina. Samo Fabrika celuloze i papira, koja je zatvorena početkom devedesetih godina prošlog vijeka, brojila je blizu tri hiljade uposlenih. Među beranskim privrednim gigantima svakako se ubraja i Fabrike kože „Polimka” koja je do stečaja 1992. godine zapošljavala oko 750 radnika. Tešku sudbinu doživjela je i Ciglana, kao najstariji privredni kolektiv u Beranama. Van funkcije su i fabrika Gumig i „Obodov” pogon na Rudešu, zatim veliki broj poljoprivrednih zadruga, kao i ugostiteljskih, trgovinskih i uslužnih preduzeća. Prilikom transformacije Šumskog preduzeća bez posla je ostao znatan broj radnika, dok je cjelokupna imovina AD „Izgradnja” prodata firmi „Tehnostar”, a veliki broj radnika proglašen je tehnološkim viškom.

D.J.

---

Mreža NVO dala i preporuke koje nadležni nijesu ispoštovali


Mreža nevladinih organizacija dala je i preporuke na osnovu kojih je tužilaštvo trebalo da utvrdi odgovornost pojedinaca za uništavanje fabrika i otuđenje imovine. Radičević tvrdi da te preporuke nijesu ispoštovane.

-Umjesto utvrđivanja odgovornosti, država je vlasnicima fabrika omogućila da otuđe svu imovinu fabrika i na taj način ugase i poslednju nadu o obnovi proizvodnje. Da su kojim slučajem ispoštovani kupoprodajni ugovori, danas bi bivše beranske fabrike dobrim dijelom snabdijevale čitavo regionalno tržište kožnom galanterijom, opekarskim proizvodima, papirom, tapetama, gumama, namještajem, kućanskim aparatima i drugim proizvodima – naglašava Radičević.