-PIŠE: TOMAŠ ĆOROVIĆ

Kosorići su, pored toga što su bili vojvodska, bili i poznata sveštenička kuća. Pogibijom vojvode Ilije II na Jezerima 1705. godine završava se vojvodstvo u ovom bratstvu. Kroz naredni XVIII vijek pominje se nekoliko sveštenika u toj porodici. Porodično predanje kaže da je pop Vasilije rodonačelnik. On je unuk vojvode Otaša i praunuk vojvode Ilije I, bio je paroh u prvoj polovini XVIII vijeka. Njega je naslijedio sin, pop Milija. Prema rodoslovu porodice Srdanovića, pop Milija je imao tri sina: Srdana, rodonačelnika ovoga bratstva, Mijaila, kneza kosorićkog koga će Turci objesiti na Pušini 1806. godine, kao jednog od kolovođa Drobnjačkog ustanka, i popa Stevana. Popa Stevana će Turci poslije propasti ustanka 1806. godine sa grupom Drobnjaka odvesti u Pljevlja i pogubiti. Potomci popa Stevana se danas prezivaju Nedići po popadiji Nedi.

Parohiju kosorićku će, poslije pogibije popa Stevana, preuzeti njegov rođak pop Sava, ali se on, 1812. godine, seli na Romaniju.Tako se u ovom poznatom bratstvu završava sveštenička linija u Drobnjaku.

Ali Kosorići nastavljaju Božiju službu na drugom kraju, u istočnoj Bosni. Tokom cijelog XVIII vijeka traju neprekidne seobe srpskog življa iz Stare Hercegovine prema Romaniji, odnosno širem području Istočne Bosne. Te seobe će potrajati do početka XIX vijeka. Najviše će se iseliti Drobnjaka, a među njima i značajan dio porodice Kosorić. Tada će se iseliti i dva brata, oba sveštenici, Stojan i Lazar. Pop Stojan se zaustavio na Romaniji, u okolini Rogatice, a pop Lazar je došao na Drinu, u okolinu Goražda. Pop Lazar je rodonačelnik svešteničke dinastije Kosorić u Goraždu, koji će više od dvjesta godina biti obnovitelji, služitelji i čuvari hrama Svetog velikomučenika Georgija koji sagradi Herceg Stjepan 1454. godine. Taj hram je obnovljen 1778. godine, trudom Derviš bega Sierčića i sveštenika Kosorića. Crkva je tom prilikom prekrivena i dozidana je priprata, navodno kako bi se prekrili grobovi lokalne vlastelinske kuće Širinića čiji su potomci muslimani Sierčići. To je ostalo upamćeno i opjevano u narodu. Narodna pjesma pominje mladog sveštenika Jovana Kosorića. On je vjerovatno sin popa Lazara koji je sigurno obnovitelj jer je u to vrijeme bio u punoj snazi. Njih dvojica će 1807. godine putovati u Svetu zemlju i sa hodočašća donijeti knjigu o Jerusalimu štampanu u Beču 1781. godine na kojoj će zapisati: „Evo nas dođosmo u Goražde sa poklonjenja Grobu Gospodnjem. Jereji poklonici: Lazar i Jovan. 1807 g.“ Knjiga je bila svojina ove svešteničke kuće sve do Prvog svjetskog rata, kada je nestala. Sveštenik Lazar je donio dosta relikvija iz Drobnjaka i Jerusalima, o kojima će pisati nekoliko istoričara. Među tim relikvijama najznačajnija je bila srebrni tas koji je služio za krsnu panaiju i imao je utisnut lik Svetog Đorđa. Po legendi taj tas je darovao kosorićkoj crkvi Sveti Sava. Ta relikvija je nestala u toku Drugog svjetskog rata, ali se njena fotografija čuva u zemaljskom muzeju u Sarajevu. Poslednji sveštenik, služitelj hrama Hercega Stjepana iz Donje Sopotnice kod Goražda iz kuće Kosorića, deveti po redu, bio je Borivoje, koji je 1992. godine morao da napusti Goražde i izbjegao u Crnu Goru. Službovao je, nakratko kao ekonom u Cetinjskoj bogosloviji, a onda u Tivtu 15 godina kao starješina sabornog hrama Sv. Sava. U ovom primorskom gradu je probudio i osnažio hrišćanski život. Zajedno sa suparohom i crkvenim odborom podigao je veliki parohijski dom u neposrednoj blizini crkve. U penziju je otišao 2009. godine poslije 54 godine svešteničkog staža. Upokojio se 2011. godine. Sahranjen je pored svojih predaka u svešteničkoj grobnici, u porti crkve u Donjoj Sopotnici.

U šematizmu Srpske pravoslavne crkve za 1924. godinu u Dabrobosanskoj episkopiji nalazimo sledeće: prota Atanasije Kosorić je paroh u rogatičkoj parohiji, Vaso Kosorić je sveštenik u Glasinačkoj parohiji, a Lazar Kosorić je sveštenik u hramu Svetog Đorća u Goraždu i opslužuje čajničku parohiju. Znači, tri svešteničke dinastije Kosorića čiji su korijeni u Drobnjaku, tu su još trajale. U Drobnjaku je ostala crkva posvećena Sv. Nikoli, krsnom imenu Kosorića i selo s istim imenom.


(NASTAVIĆE SE)

---