Glumica
Julija Milačić, koju ćemo večeras vidjeti u ulozi Pauline u novom komadu CNP-a „Smrt i djevojka” naglasila je da je iako je riječ o teškoj drami, proces koji je pratio „bio nježan i posvećen”. Ona je istakla da uz veliku ljubav i posvećenost koji su uložili glumci
Dragan Jovičić, Miloš Pejović i ona, sa rediteljem
Goranom Bulajićem, dobijena dobra predstava.
˘ Na koji način ste pristupili Paulini, najkomleksnijem liku ovog Dorfmanovog djela?
– Dug je put do gotovog zadatka, ako se može nazvati završenim. U ovom slučaju taj put bio je težak i veliki izazov. Prvo što sam uradila jeste odstupanje od ličnog stava. Nakon pročitanog teksta i upoznavanja sa Paulinom morala sam se na neki način odreći Julije i bijesa koji sam osjetila zbog svega što je ona žrtvovala i na kraju prošla... Kada sam to uspjela krenuli su dugi dani i traženje opravdanja za sve njene postupke, povlačenja i odricanja. Puno odgledanog materijala o ženama sa njenim problemom, i problemom samog teksta. Na kraju sam sve to spojila i izgradila Paulinu kao ženu koja predstavlja običnog čovjeka, cijeli narod, nad kojim moćniji vrše političku manipulaciju. Kao ženu od koje se očekuje da podržava, ćuti i trpi. Ženu nad kojom se lome koplja sve do trenutka kada odlučuje da progovori... Da kaže istinu i suprotstavi se... Da li će do kraja izdržati u toj borbi vidjeće se u ovom komadu, pa onda treba suditi.
˘ Koliko ova kompleksna uloga utiče na Vaše glumačko sazrijevanje?
– Ovo je uloga sa kojom, nadam se, otvoram glumačku lepezu sredstava na, možda, najvećem nivou od kada sam zaposlena u CNP-u, pa mogu reći i nešto prije toga... Uloga kroz koju sam iznova ispitala i provjerila sebe a svakako naučila dosta... Znači, beskrajno...
˘ Šta je ideja, okosnica, ovog komada za Vas, reditelja Bulajića, i Vaše kolege?
– Govoriću u svoje ime i vjerujem da se moje kolege i reditelj slažu... Vječita borba između dobra i zla, manipulacije i čistote, istine i beskonačne laži...
˘ Komad govori o vremenu uspostavljanja demokratije nakon dugog niza godina diktature. Da li ste tokom proba, i sa kolegama, i lično, pronalazili sličnosti i paralele sa onim što u ovom smislu nudi naša, ne tako davna, istorija?
– Apsulutno da, i ne samo naša. To je globalni problem.
˘ Nakon iskustva rada na ovoj drami da li je po Vama moguće izboriti se sa teškim nasljeđem diktature?
– Sve manje vjerujem u to, ali ipak vjeru izgubila nisam. To je i razlog zasto sam se morala odreći Julije i njenog ličnog stava...
˘ Da li osveta može donijeti satisfakciju ili predstava sugeriše na drugi put oslobađanja?
– Nekome da, u slučaju Pauline ona je pogubna... Oslobođenje ne postoji.
⢠Ova predstava Vas je spojila na sceni sa prvakom sarajevskog Narodnog pozorišta Draganom Jovičićem, koji, koliko znam, prvi put radi u našem nacionalnom teatru. Šta nam možete reći o radu sa njim?
– Dugo nisam imala ovako težak zadatak, ali ono što ga je učinilo ostvarljivim upravo jeste ekipa sa kojom sam radila... Dragan je savršen partner, i plemenit čovjek. Onaj koji štiti, onaj od koga se uči i nauči... Nježan, strpljiv, požrtvovan... Pored njega reditelj Goran Bulajić vodio me kroz ovu priču kao djevojčicu koja otkriva svijet po prvi put, svijet koji nimalo nije prijatan. Tu je i Miloš Pejović
bez čijih britkih kritika zadatak ne bih zaokružila... Sa ovom ekipom mogla bih da radim do kraja života, i želim je svakom budućem glumcu kao i onima koji su se već ostvarili.
S.ĆETKOVIĆ
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
