Crkvena imovina u Crnoj Gori, kao što joj i samo ime kaže, pripada Crkvi, odnosno Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve, a jedan od dokaza za to je i ukaz knjaza i gospodara Nikole Prvog Petrovića iz 1895. godine, koji je redakciji „Dana” dao na uvid publicista Jovan Markuš. Konkretno ovim ukazom, kako kaže Markuš, Kralj Nikola potvrđuje Crkvi vlasništvo nad imovinom, a današnja vlast u Crnoj Gori je krenula da otima crkvenu imovinu. Vlada je nedavno usvojila predlog zakona kojim planira da oduzme veliki dio crkvene imovine, među kojima su i crkve i manastiri.

– O vjekovnom trajanju i poštovanju Osnivačke povelje govori nam i dokument nastao 410 godina od njenog donošenja. Poput srednjovjekovnih vladara iz dinastija Nemanjića i Crnojevića, kada je sin naslednik poštujući očevo djelo na hrisovulji stavljao svoj potpis, tako je i knjaz i gospodar Nikola I Petrović Njegoš na sličan način potvrdio i osnažio hrisovulju gospodara Ivana Crnojevića, donoseći Ukaz o pravu svojine nad zemljištem Cetinjskog manastira 17. juna 1895. godine – kaže Markuš.

Kraljev ukaz konkretno se odnosi na Cetinjski manastir, koji je sjedište Mitropolije, koja je vjekovima, kao i mitropolit na njenom čelu, bila čuvar Pećkog trona.

„Naš slavne uspomene prethodnik, Zetski gospodar Ivan Crnojević, osnovavši na Cetinju manastir kao stolicu Zetskih Mitropolita, obdario ga je raznim dobrima, među kojima se nalazi i veliki dio cetinjskog polja. Kroz zla vremena, što su prelećela iznad srpskog naroda, uništivši mu i trag državnog života, ova zadužbina Ivana Crnojevića, posljednjeg nezavisnog srpskog Vladaoca, tako obilato obdarena, bila je u stanju da sačuva u neprekidnosti Državnu misao, koju je u onoj olujini taj mudri srpski Vladaoc sklonio pod Orlov Krš; i sem toga, da sačuva do naših dana jedinu episkopsku stolicu od onih, što je Sv. Sava podigao u srpskoj državi“, navodi se u ukazu kralja Nikole.

U njemu stoji da manastiru pripada i prihod sa imanja oko njega koja su u vlasništvu manastira.

„Pošto se u novije doba na cetinjskom polju, i to na svojini manastirskoj, zasnovala varoš, koja se sve više razvija; da sačuvamo ovu zadužbinu pobožnog Vladaoca i tim da obezbijedimo ovome manastiru opstanak, odlučili smo i naređujemo: Da se sva laktarina, što su dužne plaćati kuće varoši Cetinja, sakuplja u zasebnu manastirsku kasu sa svim ostalim prihodima sa manastirskih zemalja u cetinjskom polju; i da manastir ovaj svoj godišnji prihod svake godine ulaže u kupovanje napokretnih dobara u Našoj državi, kako bi tim svoju današnju imovinu umnožio, te i dalje u budućnosti mogao blagotvorno djelovati u oblasti Svete Pravoslavne Crkve i srpskog naroda. Ovijem najsvečanije potvrđujemo manastiru pravo svojine zemljišta, na kom se cetinjska varoš, Naša Prestonica, podiže, te dajemo svakome na znanje, da ovo zemljište ostaje za sva iduća vremena u isključivoj svojini Cetinjskog manastira sveto i neprikosnoveno. Sveta Cetinjska Mitropolija bdiće nad ovim manastirskim pravom, Gospodarom Ivanom Crnojevićem darovanim i ovim Našim Ukazom potvrđenim“, navodi se u ukazu koji je izdat „u našoj Prestonici Cetinju na dvadeset peti dan rođenja Našega Nasljednika Knjaza Danila, 1895. godine“.

U naučnom radu „Osnivačka povelja Cetinjskog manastira i njeno vjekovno trajanje” Rajko Markuš navodi da je Cetinjski manastir, još od osnivanja, bio riznica u kojoj je čuvana arhiva Zetske i Crnogorske mitropolije. Više puta je spaljivan i uništavan, ali se izvjestan broj kulturnih vrijednosti ipak sačuvao.

– U njemu se sačuvala i arhiva manastira Svetog Nikole sa Vranjine, u kojem se nalazilo sjedište Zetske mitropolije prije preseljenja na Cetinje. Ova crkvena arhiva od izuzetnog je naučnog značaja, jer sadrži akta od prve, osnivačke povelje Svetog Save manastiru Vranjini do povelje Ivana Crnojevića o osnivanju Cetinjskog manastira. Povelje se odnose na imanja koja su manastiri i crkve dobijali kao darove. Povelje ili hrisovulje kao svjedoci prošlosti sadrže brojne podatke iz kojih se proučavaju i sagledavaju minula vremena i događaji. To su pisana svjedočanstva, a najčešće o događajima pravne prirode, sastavljena u stalnim oblicima i s oznakama koje se razlikuju prema mjestu, vremenu i pravnom događaju. Upravo zbog toga se povelje smatraju najpouzdanijim istorijskim izvorom – navodi se u radu.

M.S.

---

Zavještanje Ivana Crnojevića
– Krajem 19. vijeka najznačajnije manastirske povelje jedno vrijeme su čuvane u dvoru kralja Nikole I i pod njegovim ličnim nadzorom. Kada su austrougarske trupe u Prvom svjetskom ratu, krajem 1915. godine, ušle u Crnu Goru, kralj Nikola je naredio da se sklone svi važniji objekti kulturnog nasleđa, koji su spakovani u sanduke i u tajnosti zakopani u dvorištu kraljevog dvora. Nažalost, mnoge povelje su istrulile u zemlji. Od velike važnosti je to što se među njima nalazi očuvan primjerak osnivačke povelje na pergamentu gospodara Ivana Crnojevića Cetinjskom manastiru iz 1485, kao i njen prošireni prepis, što omogućava njihovo poređenje i ukazuje na kontinuitet vlasništva imovine koju je gospodar Ivan Crnojević poklonio Cetinjskom manastiru kao sjedištu Mitropolije – navodi se u radu Rajka Markuša.