Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Tužiocima psovao majku, Mrvaljeviću nove prijetnje * Milu za službena putovanja još 150.000 * Kriminolog zadužen za vjerske zajednice * Za 428 miliona kredita garantuje 25.000 građana * Neredi i hapšenja na godišnjicu protesta * Vučić stabilno, od sjutra u punom radnom pogonu * Podnose tužbe i najavljuju nove proteste
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 17-11-2019

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Aleksandar Perović, direktor ekološkog pokreta „:
– Političari bi, umjesto prikupljanja političkih poena, trebalo da misle na interese građana.

Vic Dana :)

Turisti u Arizoni pitaju staroga Indijanca koliko vatre naloži za dimne signale.
- Je, čujte, zavisi od toga imam li lokalni ili međugradski razgovor...


Utrčava čovjek u ordinaciju:
- Doktore, pas me ugrizao za uho!
- Jeste ga dezinfikovali?
- Nisam, odmah je pobjegao.

Udario tip jugom jagnje pa gleda okolo da li ima nekoga.
Otvorio gepek pa misli da li da ga ubaci.
Čas hoće, čas neće. Proviri šubara iz trnja pa ga pita:
- Da nećeš u hitnu da ga vodiš?!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav - datum: 2019-11-13
Država i pravda
Država i pravda Pokazalo se da postavljanje države da bude čuvar morala liči na ono što izražava narodna poslovica koja za slične slučajeve kaže da će čovjek postupiti rđavo ako mačku ostavi da mu čuva ribu, pticu ili slaninu
-Piše: Nik Gašaj

U određivanju karaktera države, pa i njene uloge i ciljeva, veliki značaj ima pojam pravde. Pravda je prvenstveno moralna kategorija, koja ima možda još starije mjesto u religijskim učenjima i vjerovanjima („pravda božja“, „božja pravednost“, koja podrazumijeva da jedna viša sila svakome daje ono što mu po načelu takve ili očekivane pravde pripada), ali njom se, pored etike, od davnina bave i politička i pravna teorija i filozofija. Koliko god pozitivna prava, i tokom istorije i u svim postojećim državama, bila manje ili više udaljena od ideje pravde, ta ideja je ipak istorijski i logički povezana s pravom. I to kako s pravom u objektivnom smislu, tj. pravom kao skupom normi, skupom pravnih propisa ili pravnim poretkom, tako i s tzv. subjektivnim pravima, tj. pravima koja pripadaju pojedincima. U više stranih jezika upotrebljavaju se različiti izrazi za pravdu i pravo. Na primjer, u engleskom, pravdu označava riječ „justice”; „law” znači i zakon i pravo u pomenutom objektivnom smislu, dok „right” znači u rečenom smislu subjektivno pravo, tj. ono koje pripada pravnom subjektu, dakle fizičkom licu, tj. ljudskom biću, ili „pravnom licu“. U latinskom (iustitia-pravda, pravednost, pravičnost, i ius-pravo, mada ima i druga značenja), ali u slovenskim jezicima pravda i pravo imaju isti korijen.

Poimanje pravde utiče na raspodjelu ne samo dobara (šta kome po nekom osnovu pripada), nego, što je još važnije, odražava raspodjelu, tj. dodjelu statusa (nekome vladajućeg, ili svešteničkog, a nekome vojničkog, robovskog, kmetovskog, podaničkog, građanskog) položaja u društvenoj hijerarhiji, pa sadrži i kriterijume koji se moraju ispuniti, ili su priznati po rođenju ili nekom drugom osnovu, da bi se ti položaji mogli držati, a uz njih slijedi i mnogo šta drugo, uključujući i razne privilegije. Zato je poimanje pravde, ili pravičnosti, bilo vrlo različito, pristrasno, relativno, i svakako od tih shvatanja tokom istorije bilo je kontraverzno i osporavano, ali i vrlo važno.

Jedna od ličnosti u Platonovoj „Državi”, Trazimah, kaže: „Ja tvrdim da pravično nije ništa drugo nego ono što koristi jačem“. I zatim dodaje: „Svaka vlast pravi zakone u svoju korist: demokratija demokratske, tiranin izdaje monarhističke zakone, a tako čine i ostale vlasti. Za ono što je njima korisno vele da je pravo za podanike, kome se ovi moraju pokoravati i ako ga ko preskoči, onda ga kažnjava kao čovjeka koji je prestupio zakone i počinio krivicu. Tako ja mislim kad kažem da sve države podjednako sude o pojmu pravičnosti. Da je pravičnost od koristi za državnu vlast“.

Ovako poimanje iznosi bar jednu stranu odnosa države i pravde, koja se tokom istorije suviše često ponavlja i lako uočava, pa i ako nije u tome cijela istina, o ovoj istorijskoj činjenici se mora voditi računa. Druga strana pravde, kao i drugih normativnih kategorija, jeste da predstavlja nešto idealno, zadato, nešto što bi naporom trebalo postići, a često se misli da bi država svojom silom trebalo da tome pomogne. No, pokazalo se da postavljanje države da bude čuvar morala liči na ono što izražava narodna poslovica koja za slične slučajeve kaže da će čovjek postupiti rđavo ako mačku ostavi da mu čuva ribu, pticu ili slaninu. Iz ovoga proizlazi i odgovor na konkretno pitanje da li se u ime i radi visokih ciljeva, za koje se pretpostavlja da ih država ima, može i smije njoj dati nadzor nad ponašanjem ljudi u svim važnim oblastima života.

Naime, problem je u tome što je pravo, od najstarijih vremena do danas, izraz političke volje, njen instrument, vrlo često sluga političke volje. Tu stranu povezanosti prava i političke vlasti zapažamo u situacijama kada se pravo koristi kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva, za opravdanje uzurpacija, gole sile ili implementaciju i legitimizaciju političkih i ideoloških programa i sistema. U ovakvom odnosu, pravo se podređuje politici, nekada uz oglušivanje o suštinu same ideje prava i/ili gaženje i uništavanje onoga što bi pravo po njemu svojstvenoj suštini trebalo da štiti. Protiv ovakvih zloupotreba prava često su ustajali mnogi pravnici i pisci, smatrajući da pravo mora biti prožeto jednom višom idejom pravde, božanskog prava, prirodnog prava ili ljudskog dostojanstva, koje konkretno pravo ne smije da gazi.

Tema odnosa prava i sile, prava i pravde na jednoj, a oružja, sile i prinude na drugoj strani, trajno je prisutna u rapravama o pravu. Kada u ovom odnosu prevagu dobije sila, onda takav režim obično ostavlja o sebi veoma lošu sliku. Za takav režim važi ono narodno iskustvo „kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“.

Suprotstavljajući se tome, mnogi umni ljudi zalagali su se za veću autonomiju prava i nastojali da se u oblasti stvaranja, tumačenja i primjene prava slijedi pravna logika i uvažavanje njegove specifičnosti i društvene uloge. Govorili su o zloupotrebi prava i nastojali da sačuvaju pravo od neprimjerenog i s pojmom prava nepomirljivog arbitrarnog ponašanja političke vlasti ili podvođenja prava pod ideološka mjerila.

Međutim, postoji i druga strana prava: pravo, svojom vrednosnom utemeljenošću, nekim autoritetom – koji je nekada dolazio iz religije, a nekada od povezivanja prava i pravde u svijesti ljudi, može svojim normativnim, regulativnim i distributivnim funkcijama, da stekne karakter tzv. pravnog standarda, i tako objektivnog i uticajnog društvenog činioca. U tom svojstvu pravo može da utiče na strukturu, obim ovlašćenja i na ponašanje političke vlasti. Ustavno pravo, koje je najtješnje vezano za vlast, a i povezano s političkim naukama i u teoriji i u praksi, takođe ima neke standarde koji se više ne mogu olako prenebregavati, a ni ova grana prava ne crpi sve svoje „važenje“ samo iz državne sile.

(Autor je politikolog)


Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"