Nova knjiga iz edicije Narodne biblioteke Budve, „Kostim utopije”, autora Gojka Čelebića, promovisana je u tom gradu povodom dana Opštine. Knjiga se bavi autorima koji su ponikli sa područja Budve, a to su Stefan M. Ljubiša, Simeon Piščević, Marin Bečić, Dionisije Miković, Miroslav Luketić… „Kostim utopije” otvara opera u dva čina (i sedam aktova) „Izabeta i Đurđe” nakon koje slijede esej „Pejzaž u kom se vidi još ponešto osim lovca i zvijeri”, ogled pod nazivom „U ruži vjetrova”, studija o S. M. Ljubiši, esej „Princeza je pobjegla u Dubrovnik sa budvanskom riznicom”, i u završnici tekstovi s naslovima „O Dionisiju Mikoviću”, i „Interesovanja i zavičaj – o Miroslavu Luketiću”.
Čelebić je istakao da je knjiga danas u velikoj krizi, da je nova knjiga na neki način sama sebi stvorila konkurenciju.
– Ona više nije odmah iza autora, u njegovoj pozadini, više ne čini njegovu ikonografiju kao što smo na to navikli od renesanse na ovamo, možda i u antici. Danas toga više nema, ona se polako razdvaja i od autora, najavljuje „smrt” autora i nije prisutna u našem životu onoliko koliko ona stvarno znači u našem životu – pojasnio je autor.
Naglašava da razne zemlje i kulture to pitanje odsustva knjige rješavaju na svoj način, imaju univerzitete gdje je knjiga permanentno prisutna, pa se i ne vidi njeno odsustvo u građanskom društvu u cjelini, a velike metropole na zapadu, takođe, imaju svoje rješenje – to je srednja klasa koja čita, pa odsustvo knjige nije toliko vidljivo.
– Odsustvo knjige vidi se i pogađa zapravo male kulture i male narode i ono će za njih biti težak udarac. Uprkos mas-medijima, mrežama i elektronskom prisustvu, mi nemamo alternativu knjizi; zapostavili smo je i ne predstavlja naš oslonac kao u posljednjih nekoliko hiljada godina. Kako male sredine i kulture mogu izbjeći tu zamku je pitanje. One imaju univerzitete, ali nemaju velike univerzitete koji okupljaju više desetina pa neki i stotina hiljada mladih ljudi na kojima knjiga počiva i mali centri knjige u malim sredinama nisu toliko otporni kao što su metropole, univerziteti ili tzv. srednja klasa koja knjigu još poštuje i daje joj značaj koji ona treba da ima. Jedno od pribježišta knjige u malim sredinama i malim kulturama je zavičajna književnost. I to je naš slučaj ovdje. Knjiga „Kostim utopije” je posvećena zavičajnoj knjižnjevnosti. Zavičajna književnost je kod malih rezervni položaj kulture. Kod velikih ona nije tako vidljiva. Zavičajna književnost je najsnažnija kod malih naroda, jer predstavlja rezervno polje za književnu i kulturnu krizu – pojasnio je Čelebić.
Čelebić je rekao da „za njega kompletna duhovna, stvaralačka struktura i sastav utopističke prirode”.
– Nije ništa opipljivo, nego je to jedna iluzija, velika, ali ta se utopija razlikuje u zavičajnoj auri od drugih utopija. Ima nešto da je taj duh predaka prisutan i kad su oni mrtvi. I to je dobro, bez toga mi nemamo oslonac koji nam treba u životu, a to male kulture i narodi imaju. I zato sam joj dao taj naziv kostim, zato je ona kostimirana utopija – naveo je on. A.Ć.

---