-Piše: Milan Mišić

Da li će Ameriku od ćudljivog milijardera da spasi drugi, karakterno i politički podobniji milijarder, pitanje je koje je nametnuo ulazak Majkla Blumberga u trku za predsjedničku nominaciju Demokratske partije.

Novi predsjednički izbori (3. novembar 2020) su i blizu i daleko i svakako će, kao i svi u modernoj eri, biti politički maraton sa obrtima koji su, kao što su pokazali oni iz novembra 2016, ne samo mogući, nego i vjerovatni.

Nema, međutim, (velikih) neizvjesnosti ko će biti kandidat Republikanske partije: Donald Tramp će svakako ući u borbu za drugi mandat, s obzirom na preovlađujuće procjene da će se proces impičmenta pokrenut u donjem domu kongresa, završiti bez opoziva, oslobađajućom presudom u gornjem.

Majkl Blumberg je osmi na listi najbogatijih Amerikanaca i sa 52 milijarde dolara najmanje je deset puta „teži” od Trampa. Sebe predstavlja kao preduzetnika skromnog porijekla koji je uspio. Iskusan je u politici: triput je biran za gradonačelnik najvećeg i za upravljanje najkomplikovanijeg američkog grada, Njujorka.

Uz to, bio je i republikanac i nezavisni i demokrata. Već nekoliko puta je bio na ivici da uđe u trku za Bijelu kuću, pa je neizbježno pitanje zašto se za to odlučio baš sada, u poodmaklom životnom dobu (77) i u okolnostima kada se za nominaciju bori čak 17 istaknutih demokrata.

Odgovor je u njegovom uvjerenju da nijedan od pretendenata nema izgleda da pobijedi Trampa, čiji bi opstanak na vlasti „produbio nacionalnu tragediju”.

Sebe predstavlja kao čovjeka koji to može i kao političara „srednjeg puta” koji je većini birača prihvatljiviji od previše lijevo pozicioniranih pretendenata kao što su Berni Sanders i Elizabet Voren. Trenutni favorit, Obamin potpredsjednik Džo Bajden, ima dosta političkog prtljaga, počeo je da se sapliće i u kampanji je sve nesigurniji.

Blumbergova ambicija dočekana je, međutim, prilično hladno, bez ijednog aplauza demokrata, sa upadljivom skepsom u medijima i priličnom hladnoćom među biračima. Ankete pokazuju da bi u ovom momentu za njega glasalo samo 6 odsto birača (a za Bajdena nešto manje od 30 odsto). Sem toga, hendikep mu je što je razumni tehnokrata, što se ne uklapa u milje u kojem dominiraju populistički demagozi.

To praktično znači da će mu biti teže da osvoji nominaciju u sopstvenoj partiji nego da u finišu predsjedničke trke pobijedi Trampa.

Sa druge strane, američki politički stratezi ukazuju da je Blumberg u ovom momentu najjači „protivotrov” za Trampa i ona kombinacija tajkuna i političara koja bi, u krajnjem ishodu, mogla da stigne do Bijele kuće.

Kao prvo, sam će finansirati svoju kampanju (neće dakle primati ni korporativne ni individualne donacije). Njegova dva filantropska fonda, već na samom početku mu obezbjeđuju dobro razrađenu političku mašineriju. Najzad, kao racionalan čovjek, svakako ne bi ulazio u utakmicu u kojoj ne vidi šansu da pobijedi.

Prvo odmjeravanje snaga pretendenata demokrata je 3. februara, ali bez Blumberga, koji će prve delegate pokušati da osvoji u najvećoj nominacionoj utakmici koja se 15. marta održava u pet saveznih država, kada se bira 35 odsto delegata za završnu partijsku konvenciju.

To će biti i prilika da se vidi šta sve u američkoj politici može da se kupi.

(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)

---