-Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

Petnaestog oktobra u sudu je donesena presuda onoj maćehi, koja je, sjećate se, prije pola godine, u maju mjesecu, s prozora sa četvrtog sprata gurnula svoju malu pastorku od šest godina. Nekim čudom je djevojčica ostala zdrava i čitava. Ta maćeha, seljanka Jekaterina Kornilova, imala je oko dvadeset godina i bila je udata za čovjeka udovca, koji se, po njenim izjavama, stalno svađao sa njom i nije joj dozvoljavao da posjećuje svoje roditelje, a njena rodbina nije mogla da dolazi kod nje. Pored toga, stalno je ponižavao i prekorijevao sa svojom pokojnom ženom, govoreći joj da je ona bila bolja domaćica od nje itd. Jednom riječju, kako ona kaže, „doveo je do toga da je ona prestala da ga voli“ i da bi mu se osvetila, smislila je da izbaci kroz prozor njegovu kćerku od te prve žene, sa kojom je on prekorijevao, što je i uradila. Očigledno, priča je jednostavna i jasna, izuzev čudesnog spasenja djevojčice. Uzimajući u obzir tu „jednostavnost“, sud je i procjenjivao to učinjeno djelo i na najjednostavniji način presudio Jekaterini Kornilovoj, koja je pri izvršenju zločina imala više od 17, a manje od 20 godina i osudio je na zatvorsku kaznu od dvije godine i osam mjeseci, a po izdržavanju kazne da se zauvijek protjera u Sibir.

Bez obzira na svu jednostavnost učinjenog zločina, ipak je tu ostalo nešto nerazjašnjeno. Optuženoj (žena je bila dosta lijepa pojavom) se sudilo pred porođaj i zbog toga je u sudnicu, za svaki slučaj, bila pozvana akušerka. Još u maju, kad se dogodio ovaj zločin i kad je optužena bila u četvrtom mjesecu trudnoće, ja sam zapisao u mom majskom „Dnevniku“ (mada površno i uzgred, misleći na rutinu i birokratizam naše „advokature“) sledeće riječi: „Ova izaziva ogorčenje.., ali je postupak ove maćehe-čudovišta veoma čudan, vjerovatno zahtijeva podrobniju i dublju analizu, koja bi mogla da posluži čak kao i olakšavajuća okolnost osuđenici“. Eto, to sam ja zapisao. Sada prosudite na osnovu činjenica. Kao prvo, osuđenica je priznala lično da je kriva. Ona je tada u bašti ispričala da je čak prvog dana razmišljala da ubije pastorku, koju je počela da mrzi zbog mržnje prema mužu, ali je toga dana uveče omelo prisustvo muža. Sledećeg dana, kad je on otišao na posao, ona je otvorila prozor, stavila na jednu stranu prozorske daske vaznicu sa cvijećem i rekla djevojčici da se popne na tu dasku i pogleda dolje kroz prozorčić. Djevojčica se, naravno, popela, radujući se da će možda vidjeti nešto pod prozorom što će je obradovati, ali čim se popela, kleknula je na koljena, poduprla se rukama i pogledala dolje. Maćeha joj je pomagala otpozadi, podižući joj nožice i ona je ispala kroz prozor. Zločinka je, pogledavši dolje na dijete, koje je palo (tako je ona pričala) zatvorila prozorčić, obukla se, zaključala sobu i otišla u baštu, gdje je ispričala šta se dogodilo. Eto, to su te činjenice i reklo bi se da ne može biti jednostavnije, međutim, čini li vam se da tu ima dosta fantastike?

Svima je poznato da je žena za vrijeme trudnoće (posebno u prvoj) veoma često podležna nekim drugim stranim uticajima i utiscima. Ali doktor Nikitin, isleđujući počinioca zločina (poslije učinjenog zločina), izjavio je da je, po njegovom mišljenju, Kornilova izvršila zločin svjesno, iako se može pretpostaviti da je bila uzbuđena i da je zlodjelo napravila u afektu. Kao prvo, šta ovdje znači ta riječ: svjesno? Ljudi veoma rijetko rade nešto nesvjesno, jedino oni, koji su mjesečari, ili u bunilu, ili u teškom pijanstvu. Zar je čak i medicini nepoznato da čovjek može da uradi nešto uz učešće punog razuma, a da to bude neodgovorno. Eto, na primjer, kod ludaka većina njihovih nerazumnih postupaka je potpuno svjesno urađeno i oni se njih sjećaju, brane ih i pravdaju pred vama, zbog toga se svađaju sa vama i ponekad, što je i logično, i vi sami se nađete u ćorsokaku. Ja, naravno, nijesam ljekar, ali sam, na primjer zapamtio da su pričali, još dok sam bio mali, za jednu damu iz Moskve, koja je svaki put kad je bila trudna, u određenim periodima trudnoće, dobijala neuobičajenu i nezadrživu želju za krađom. Ona je krala stvari i novac od poznanika, kod kojih je odlazila u goste i koji su dolazili kod nje, čak i po prodavnicama, u kojima je nešto kupovala. Onda je te ukradene stvari vraćala onima kome su pripadale. Međutim, ta dama nije bila siromašna, neobrazovana i bila je iz bolje stojećih krugova. Pa zaključite, je li mogla kazna biti manja za Kornilovu? Tačno je, greška je napravljena.


(NASTAVIĆE SE)

---