Uprava za saobraćaj potpisala je krajem 2019. godine ugovor s kompanijom „Bemaks“ vrijedan 13,2 miliona eura, a koji se odnosi na rekonstrukciju puta Mojkovac–Lubnice, dionica Mojkovac–Vragodo, dužine osam kilometara. Iako se u tenderu navodi da se radi o rekonstrukciji, mještani tvrde da tog puta tamo i nema, pa se ne zna šta se rekonsturiše, a začuđujući je podatak i da će se graditi čak 10 mostova – jedan na Tari i devet na Bjelojevićkoj rijeci.

Iz Uprave za saobraćaj nijesu odgovorili na pitanja „Dana“ zašto se gradi čak 10 mostova na svega osam kilometara puta i zašto će čak devet od njih ići preko Bjelojevićke rijeke, pa je jedini izvor informacija tenderska dokumentacija.

– Predmetni radovi po vrstama obuhvataju izvođenje građevinskih, građevinsko-zanataskih i geodetskih radova na rekonstrukciji predmetne saobraćajnice koja obuhvata i izgradnju mostova od kojih je jedan preko rijeke Tare, a ostalih devet preko Bjelojevićke rijeke – navodi se u tenderskoj dokumentaciji, kojom je precizirano da će „Bemaks“ morati u roku od dvije godine da završi sve radove.

Mještanin Đorđije Đukić kaže da je za izgradnju puta saznao kada su ga zvali zbog eksproprijacije jer je put trebalo da prođe kroz njegovo imanje i kuću. On navodi da je u razgovoru s predstavnicima Uprave za saobraćaj ukazao da ne želi da mu se sruši porodična kuća, za koju je veoma vezan i tražio je promjenu trase, za koju vjeruje da je urađena.

– Prema Bjelojevićkoj rijeci zaista postoji jedan put od neka dva do tri kilometra, ali on nije asfaltni, već je usled plana da se na rjieci gradi mini-hidroelektrana, koncesionar tuda prošao bagerom i to je bilo to. Začuđujuće je da grade čak devet mostova na rijeci koja je prilično mala, iako nikada ne presušuje. Kao mještanin ja ne znam kako to izgleda i kako ide taj put za koji je potrebno čak toliko mostova – navodi Đukić.

On strahuje šta će se desiti sa tokom rijeke kada se toliko objekata postavi na nju.

– Radili smo analizu vode iz rijeke i ispostavilo se da je ona odličnog kvaliteta, čak i čistija od izvorske vode koju ja imam u kući. Šta će sa svim biti poslije izgradnje puta, zaista ne znam. Tu je i dalje plan da se postavi mini-hidroelektrana i po nekoj logici oni bi trebalo da grade put, a ne država – ukazuje Đukić.

Direktor NVO Grin houm Nataša Kovačević ističe da nije jasno kakvu je investitor logiku koristio planirajući izgradnju devet mostova preko Bjelojevićke rijeke posebno ako znamo da ona nije duga ni devet kilometara. To bi značilo, kako kaže, da na svakih 800 metara imamo po jedan most, a budući da ti mostovi sada ne postoje, onda je teško ovu investiciju nazvati rekonstrukcijom puta.

– Ako pored mostova uključimo i planirane nasipe, otpade iz iskopa, tampone, kanalizacije, potporne zidove, stubove i sl. na obalama i u koritu rijeke, nezamisliv je finalni učinak. Situaciju rekonstrukcije puta Mojkovac–Vragodo uz samo korito Bjelojevićke rijeke pratimo s posebnom zabrinutošću jer je riječ o netaknutom prirodnom okruženju i rijeci čiste vode A1 klase. Ona je kao pritoka Tare jedna od ključnih lokacija mrijesta mladice i drugih migratornih vrsta. Podsjećamo da je na istoj rječici, planirana nezamisliva izgradnja dvije derivacione HE „Ugljari” i „Bjelojevići”, što bi uz kumulativne uticaje sa gradnjom puta i klimatološkim faktorima dovelo do ozbiljne degradacije vodotoka – navodi Kovačević.

M.S.

---

Uništavanje netaknute prirode
Kovačević kaže da prema zvaničnim podacima, samo na slivu Bjelojevićke rijeke u periodu od 1980. do 2005. godine deficit padavina iznosi 25 odsto, odnosno 520 miliona l/km2 vode manje u slivu.

– Bjelojevićka rijeka, kao dio netaknute prirode i inkubator ribljih vrsta, ima rijedak potencijal za razvoj poljoprivrede, sportskog ribolova, turizma zasnovanog na prirodnim ljepotama, te predstavlja dugoročnu osnovu za razvoj lokalnih zajednica i sprečavanje daljeg raseljavanja – kaže ona.