-Autor: Nataša Jovanović Ajzenhamer

Ako bih vas pitala kojoj generaciji pripadate, najverovatnije je da biste mi odgovorili na jedan od sledeća dva načina. Prvi odgovor bio bi uslovljen istorijskim trenutkom u kojem ste rođeni, pa biste rekli da ste npr. bebi-bumer (ako ste rođeni nakon rata, kad je naglo rastao prirodni priraštaj) ili ste milenijalac (ako ste se rodili u novom milenijumu). Drugi odgovor odnosio bi se na događaje koji su obilježili vašu mladost. U tom slučaju rekli biste da ste generacija hipi pokreta i seksualne revolucije, ili ste generacija čije sazrijevanje je obilježio raspad zajedničke države ili pad socijalizma... Ako više naginjete ka drugom određenju pojma generacije, onda ste bliži sociolozima i psiholozima koji smatraju da se upravo formira i stasava novo pokoljenje koje će se u budućnosti karakterisati kao Kovid generacija. Tu spadaju mladi ljudi koji sada završavaju srednje škole, ulaze na fakultete ili ih privode kraju. To je generacija koja, uprkos lokalnim razlikama, dijeli slično globalno iskustvo bitno drugačije od svih prethodnih. U stranim medijima i stručnoj javnosti sve više se govori o budućnosti Kovid generacije. Koje su to zajedničke osobine i iskustva ljudi koji sada imaju između 18 i 25 godina?

Prvo i osnovno, njihov pogled na školski sistem (ovdje naročito mislim na one koji su se tek upisali ili možda završili prvu godinu studija) radikalno je drugačiji od prethodnih generacija, jer autentično iskustvo studiranja podrazumijeva one elemente koji su trenutno onemogućeni. Studiranje nije studiranje bez druženja na fakultetu i van njega, bez razmjene mišljenja (i nažalost skripti) s kolegama na hodniku fakulteta, bez iskustva snalaženja u novom gradu i/ili novoj državi (za one koji mijenjaju mjesto boravka). Studiranje podrazumijeva i preuzimanje odgovornosti u raspodjeli vremena i drugih organizacionih resursa i studentski aktivizam. Na kraju, ali ne i najmanje bitno, podrazumijeva i živu riječ na predavanjima. Debatu s profesorima i kolegama ne može ništa da nadomjesti. Drugim riječima, studiranje je važan formativni period koji donosi sasvim novu perspektivu i pogled na svijet, izoštrava kritičnost i razvija uvide koji nadilaze gradivo koje treba savladati. Nastava koja se odvija samo na monitoru je za 180 stepeni drugačija od nastave koja se odvija u krcatim univerzitetskim prostorima.

Druga važna karakteristika Kovid generacije proizaći će iz odgovora na pitanje: Kako će se potpuno izvjesna globalna ekonomska kriza odraziti na domaće tržište rada i pojedinačne šanse da se pronađe odgovarajuće radno mjesto? Svi svjetski mediji pišu o rastu nezaposlenosti. Kakve šanse za zaposlenje imaju mladi, koji su i inače ranjiva kategorija na tržištu rada? Da li će se pojačati egzistencijalna nesigurnost pripadnika Kovid generacije i kako će oni doživjeti svoj start u život odraslih?

Treće, na globalnom nivou raste nepovjerenje prema različitim institucijama, a naročito prema ekspertskom znanju. Medicina nema odgovore na mnoga pitanja, predviđanja se uglavnom nisu ostvarila, previše je nepoznanica u vezi sa samim virusom, ali i sa epidemiološkim mjerama. Kovid generacija, kako vidimo, stasava u uslovima potpune decentralizacije povjerenja, koje se poklanja različitim izvorima informacija i to u skladu s ličnim preferencijama. Izvori informacija kreću se od teoretičara zavjere do Svjetske zdravstvene organizacije. Kakve će političke, socijalne pa i zdravstvene posledice fragmentacija povjerenja imati na sazrijevanje Kovid generacije?

Možemo nabrojati još neke od odlika Kovid generacije. Na primjer, potrošačke navike će biti bitno drugačije, jer su dominantno uslovljene onlajn kupovinama. Zavisnost od mobilnih telefona i drugih sličnih uređaja biće veća nego što je sada, predviđaju stručnjaci. Postavlja se pitanje i porasta stope depresije, gojaznosti i sličnih oboljenja koja mogu biti posledica izolacije i redukovanja svih i, najvažnije, vršnjačkih kontakata.

Iskustvo globalne pandemije mijenja ljude u bilo kojim godinama. Međutim, period adolescencije je naročito važan za formiranje identiteta. A kako se ovoj zdravstvenoj krizi ne nazire kraj, veliko je pitanje kakav svijet će kreirati mladi koji se upravo sada socijalizuju. Pesimisti kažu da će to biti visoko atomizovana i individualizovana generacija. Da će borba za sopstveni život i zdravlje i fizička izolacija dovesti do toga da svako gleda samo sebe i svoje interese, da se brani od drugih, te da se nazire surova budućnost koju bismo mogli nazvati riječima čuvenog filozofa Tomasa Hobsa – „ratom svih protiv svih”. Optimisti, s druge strane, smatraju da je upravo ovakva kriza inicijalna kapisla za buđenje solidarnosti i kolektivne svijesti o važnosti brige za drugog čovjeka. Ljepši pogled na budućnost podrazumijeva da će upravo današnji mladi ljudi shvatiti značaj kolektivnog delanja i važnost zaštite javnog dobra, te da ćemo dobiti svjesniju, emancipovaniju i promišljeniju generaciju koja će biti spremna da se bori za produktivne ciljeve. Bilo kako bilo, budući da je ovih dana teško predvidjeti šta nas čeka sjutra, a kamoli kako će se odvijati razvoj Kovid generacije, možemo jedino zaključiti da će to biti generacija bitno drugačija od prethodnih.

(Autorka je docent na Odjeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu)

6yka.com

---