- Piše: Milka Šćepanović

Prije nekoliko dana javila mi se djevojka koja mi je ispričala da već deset godina ima multipla sklerozu. Kada je samo pomenula o čemu se radi, odmah sam pomislila na člana svoje porodice koji je u sličnom problemu. Kao neko kome je autizam veoma poznat, multipla skleroza je za mene totalna nepoznanica. Pitala me je da joj kažem šta znam o mogućnosti dobijanja nekog virusa ukoliko smo na određenim ljekovima za MS. Čisto usput, reče da taj virus može biti i smrtonosan. Kaže otkad je to saznala ne može zaspati i da misli da će umrijeti od brige. Slušam i razmišljam kako joj pomoći barem savjetom. Nikako, jer sam malo pročitala o toj vrsti bolesti. Ipak, ne prekidam je. Naravno, nije dugo trebalo da se moj „multi-hiper” mozak „zašlajfa” i počne da razmišlja 100 na sat. Dugo je trajao naš razgovor, nakon čega sam odlučila da se prije pisanja ovog teksta posavjetujem i prikupim iskustva struke i ljudi koji su u priči o multipla sklerozi. Dakle, o dijagnozi multipla skleroze znaju toliko da je zovu „bolest sa hiljadu lica”. Vjerujem da vam to „hiljadu lica” otprilike ukazuje na to koliko nepredvidljiv, čudan i često nelogičan tok može imati sama ta dijagnoza. E, pa ako uspijete na makar jednu sekundu dotaći vrh te ćudljivosti i nelogičnosti, mislim da biste se prestravili do te mjere da biste doživotno bili pod utiskom toga. U moru svih tih logičnih nelogičnosti i neočekivano očekivanih stvari, iskoči mi ime. Ruski rulet. Tačno to treba biti drugo, a ja bih rekla i prvo ime dijagnoze za multipla sklerozu. Imati tu dijagnozu je tačno ruski rulet. Na nišanu ste konstantno i bez ijednog tajm auta. Puca se stalno. Kada će vas pogoditi metak, a kad će biti ćorak, nikad ne možete i nećete znati. A koliko su zapravo zaštićene osobe sa miltipla sklerozom u našoj državi? Nikoliko. Uvjerena sam da taj cilj ne bi bio neostvariv ako bismo na bolji način raspoređivali i trošili novac svih građana Crne Gore koji je akumuliran u budžetu. Pravo na život je neprikosnoveno, a Ustavom je i zdravstvena zaštita garantovana svima. Država može i mora da obezbijedi pristup terapiji svima koji su oboljeli od ove progresivne bolesti. Da se primijetiti da su u Kliničkom centru Crne Gore i te kako zadovoljni liječenjem multipla skleroze i da smo lideri u regionu po tom pitanju. Ja zaista ne vidim to liderstvo. Kao prvu i osnovnu stvar, Crna Gora mora da obezbijedi sve adekvatne finansijske uslove kako bi oboljeli mogli da ostvare kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Ne vidim da u tom pravcu ima pomaka čak godinama unazad. Da li smo u doba pandemije izazvane virusom korona prestali da se pitamo kako su oni kojima je naša pomoć svakodnevno potrebna? Da li smo usled pretvaranja većine bolnica u kovid bolnice zapravo zatvorili vrata onima kojima je pomoć i dalje potrebna?

Te osjetljive grupe kao da su postale manje važne, a njihovi problemi manje bitni. Osobama oboljelim od multipla skleroze potrebna je stalna briga, kao i pažnja. Adekvatna terapija i redovne kontrole mogu da ih sačuvaju od progresije bolesti, a podrška i razgovori mogu da sačuvaju njihovo mentalno zdravlje. Međutim, opterećenost zdravstvenog sitema oboljelima od Kovida- 19 onemogućila je pristup zdravstvenim institucijama ljudima oboljelim od multipla skleroze. Mjere prostornog distanciranja su na drugoj strani otežale kontakt oboljelih od MS sa stručnjacima iz oblasti savjetovanja i terapijskog rada. A u stvarnosti niti su se smanjile potrebe MS bolesnika za institucionalnom njegom, niti za terapijskim radom.

Pandemija postoji, korona je tu, ali i najugroženiji su tu. Razmislimo. Pored korone imamo hiljadu problema, ovo je samo jedan od onih najtežih sa najmanjom brigom nadležnih. Zapitajmo se...

(Autorka je direktorica NVO „Naše sunce”)

---