Uticajni političari u Evropskoj uniji traže da se politika proširivanja preispita, uz „privremeno zamrzavanje” učlanjenja zemalja Zapadnog Balkana, kao i rampu za Tursku, odnosno da se uz jezgro EU oko evra, uspostavi i kategorija „pridruženog članstva”.
Svi analitičari u EU saglasni su da su na ovakve predloge uticali ne samo izlazak Velike Britanije iz Evropske unije, već i izbjeglička kriza i strah koji se širi među građanima zemalja EU zbog smrtonosnog talasa terorizma, što je uticalo na bojazan od dolaska novih zemalja u članstvo EU.
Ali, podvlače evropski diplomatski izvori i komentatori, politika proširivanja zvanično nije dovedena u pitanje i pregovori o članstvu će se „tehnički nastaviti”. Kažu, naime, da je to proces koji ništa ne remeti u preustrojavanju Unije, već samo ekonomski i bezbjednosno može biti veoma od koristi „Evropi u krizi”.
To potvrđuje i otvaranje ključnih poglavlja u pregovorima Srbije o članstvu u EU i činjenica da je srpski premijer Aleksandar Vučić izdejstvovao i podršku američkog državnog sekretara Džona Kerija za put Srbije u Evropu, a što je Keri predočio i šefovima diplomatija EU u Briselu.
Pred Srbijom „tehnički” ne stoje prepreke za nastavak pregovora i puta ka članstvu u EU, objašnjavaju evropski diplomatski izvori u Briselu, i zato što je to proces koji će trajati godinama kad će se vidjeti i kako će se iznutra preustrojiti EU.
Jasno je da se proširivanje ne dovodi u pitanje sve dok, prije svega Njemačka, ali i još neke članice Unije, smatraju da i zemlje Zapadnog Balkana koje to zasluže reformama, treba da uđu u „evropski klub” zato što je balkansko područje povezano i ekonomski i bezbjednosno, što se posebno pokazalo važnim u izbjegličkoj krizi.
Ipak, uz zahtjeve istočnih članica EU da se bitna ovlašćenja iz Brisela ponovo vrate na nacionalne ravni, prvi put su se čuli i predlozi da se Evropska unija ustroji kao jezgro članica spremnih na dalje objedinjavanje oko evra i jače zajedničke bezbjednosno-odbrambene politike, dok bi za ostale članice bio uspostavljen položaj „pridruženog člana”.
To pridruženo članstvo sticale bi i eventualne buduće članice, kako smatraju bivši belgijski premijer Gij Verhofstat i liberalne stranke u EU, čiji je on šef grupe u Evropskom parlamentu.
Ta zamisao o „EU u dvije brzine” nije nova. Štaviše, temeljnim aktom EU, Ugovorom iz Lisabona, predviđeno je da zemlje koje žele mogu da krenu u brže i temeljitije političko i ekonomsko udruživanje, ali status „pridruženog članstva” je novina i jedino je Turskoj ranije nuđeno da postane „privilegovani partner”, ali ne i član EU.
Jedan od viđenih kandidata na predsjedničkim izborima u Francuskoj 2017, Alen Žipe, je i u susretu ovih dana s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel želio da provjeri svoj stav da „kad je riječ o prijemu novih članica, Evropa više nema kapaciteta za proširivanje”.
Poslije razgovora s kancelarkom Merkel, Žipe je ponovio da za Tursku nema mjesta u EU i da „zasad treba napraviti pauzu i kad je Zapadni Balkan u pitanju”.
Žipe, jedan od prvaka francuske desnice, koja ima velikih izgleda da u izbornoj trci preuzme vlast od socijalista, poslije susreta s njemačkom kancelarkom ublažio je raniji stav da se „do daljnjeg mora na čekanje” staviti proces pripreme zemalja Zapadnog Balkana za ulazak u redove Unije, ali je tvrd stav prema Turskoj ostao.
– Balkanu treba ostaviti evropsku perspektivu na srednji rok – rekao je Žipe, mada nije rekao da li je o tome uspio da usaglasi stavove s Angelom Merkel.
(RTS)
Treba li kući na klimavim temeljima novi sprat
Žipe ocjenjuje da je EU veoma oslabljena izlaskom Velike Britanije i zato, kako kaže, „ne možemo graditi novi sprat naše kuće čiji su temelji postali klimavi”.
Nužnost zbijanja redova unutar EU i cijele Evrope, i bezbjednosni elemenat jesu bitni činioci u sveukupnom sagledavanju geopolitike Evropske unije na Balkanu. Zbog toga se u analizi briselskog Centra za evropsku politiku i naglašava da je ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EU i koristan i potreban.
Zaključak pariskog Instituta za bezbjednost EU jeste da je Unija imala vidne ekonomske koristi, ali je ojačala i stabilnost svog i evropskog prostora ranijim ulaskom novih članica.
Srpska vlada je to očigledno imala na umu kad je odlučila da postavi moćne policijsko-vojne snage na granice da bi se spriječili krijumčari koji (iz članica EU, Bugarske i Grčke) švercuju imigrante, da dokaže važnost Srbije za bezbjednost EU.
Ankete pokazuju da ne samo narastujuće populističke snage, već i velika većina građana EU, uključujući Njemačku, Francusku, Austriju, sad smatraju da su imigracija i terorizam povezani.
(RTS)