Hrvatska od 1. januara prvi put preuzima rotirajuće predsjedavanje Savjetu EU, što, između ostalog, znači da će pokušavati da progura i sopstvene interese i založi se za svoj ulazak u Šengensku zonu, odnosno da će važne teme biti i nadzor granica i migranata, piše „Dojče vele“ (DV), pojašnjavajući šta hrvatsko predsjedavanje EU donosi za region.

Šest mjeseci predsjedavanja Savjetu Evropske unije svakoj članici pruža priliku da se pokaže kao dobar domaćin, organizator ili dirigent za složene teme EU. Neke male i stare članice – kao što je Luksemburg, koji je 12 puta predsjedavao Uniji – već su uvježbane za taj zadatak i potrebno im je samo par dodatnih saradnika kako bi organizovali sjednice i konferencije, počinje svoju analizu „Dojče vele“.

Druge, čak i mnogo veće članice, u Briselu su na lošem glasu. Na primjer Velika Britanija, koja sad napušta Uniju, tokom svojih predsjedavanja redovno se pokazivala kao haotična, loše organizovana i bez mnogo nadahnuća.

Njemačka, najveća članica Unije, koja u drugoj polovini 2020. preuzima predsjedavanje, na glasu je kao uporna i efikasna, ali i kao jako birokratska i pedantna. Njemci angažuju na stotine dodatnih diplomata u briselskom predstavništvu kako bi uspješno prebrodili tih šest mjeseci predsjedavanja.

Hrvatska, najmlađa članica, koja je tek 2013. pristupila EU, tako će prvi put preuzeti predsjedavanje u gotovo 200 radnih grupa i konferencija Savjeta. Mnogi građani EU, ali i diplomate u Briselu, Hrvatsku poznaju tek kao obalu na kojoj provode odmor, ali sada hrvatska vlada ima priliku da pokaže i neke svoje druge strane, piše DV.

To bi moglo da funkcioniše, ocijenila je politikolog Luiza Slavkova u jednom intervjuu za njemačku fondaciju „Kerber“ nakon što je Bugarska predsjedavala EU 2018. godine.

„U zavisnosti od veličine zemlje, predsjedavajući uspijevaju da u EU postave tek jedan ili dva svoja akcenta. Van toga, u suštini se samo nastavlja politika prethodnika“, rekla je Slavkova.

Ona, ipak, ocjenjuje da je „Bugarska tokom svog predsjedavanja zaista postala donekle poznatija u određenim krugovima evropskih novinara, političara, ali i preduzetnika“.

„U svakom slučaju, bilo je više interesovanja za Bugarsku. To onda može da pomogne da se obori bar nekoliko uobičajenih predrasuda o nekoj zemlji“, smatra Slavkova.

To bi moglo da uspije i u slučaju Hrvatske. S tim što ostaje otvoreno koliko će taj efekat da potraje i koje konkretne posledice to može da ima po turizam, odnosno ulaganja u tu zemlju.

Hrvatske diplomate i službenici predvodiće na stotine sjednica u Briselu, ali i predstavljati Evropsku uniju na svjetskoj pozornici, na konferenciji o klimi, na sastancima na vrhu ili tokom posjeta zemljama Azije ili Afrike.

Hrvatski ministar spoljnih poslova Gordan Grlić Radman ima ambiciozne ciljeve. On želi da navede Francusku da odustane od veta kojeg je postavila protiv pristupnih pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom. To francusko protivljenje ove jeseni je bio pravi diplomatski hladan tuš i za Evropsku uniju i za Hrvatsku.

„Ali i hladan tuš može da bude koristan“, kaže Radman za internet-portal Euractiv: „On možda malo pomaže da se fokusiramo i ozbiljno postupamo kada se radi o konkretnim odlukama. Pokušavamo da povećamo svijest o tome da je proširenje važno za čitavu EU, a ne samo za susjede“.

Hrvatska želi da tu bude pošten posrednik, izjavljuje ministar spoljnih poslova te zemlje. Vrhunac hrvatskog predsjedavanja trebalo bi da bude sastanak na vrhu o proširenju koji će održati 6. i 7. maja u Zagrebu i na kome bi trebalo da se nađe izlaz iz tog ćorsokaka.

Kao jedna od tema panela našao se i Zapadni Balkan i Makronovo jasno „ne“ procesu proširenja. Govornici su se složili da je spoljna politika i proširenje važno u novom identitetu globalne EU. Spomenuta je i nedavna izjava visokog predstavnika EU za spoljnu politiku EU Đuzepa Borelja, kada je rekao da ako Evropa ne može da se izbori sa izazovima u svom komšiluku, počeći sa Balkanom, neće moći da postane globalni igrač. Borelj je kao jedan od dva prioriteta spoljne politike EU naveo i „susjedska pitanja“, precizirajući da je „najvažnije da se usidri Zapadni Balkan unutar EU“.

Diplomate u Briselu ne očekuju da će novajlija kao što je Hrvatska, koja je 2018. iz blagajne EU primila 660 miliona eura pomoći, biti domaćin koji će uspjeti da nametne sporazum u kompleksnim temama kao što je budžet Evropske unije. Jer upravo traje žestoka svađa o srednjoročnom budžetu EU za godine do 2027. i tu se radi o milijardama eura.

Vjerovatno će te sporove da riješi tek Njemačka kao predsjedavajuća u drugoj polovini sledeće godine i koja je najveći platiša u budžet EU (13,5 milijardi eura godišnje). Ali Hrvatska može da pomogne i da Njemačkoj pripremi teren za sporazum već ovog februara, kada će biti održan prvi vanredni sastanak na vrhu o budžetu EU pod predsjedavanjem Hrvatske, ocjenjuje DV.

No, kada je riječ o samom predsjedavanju u EU, austrijski politikolog Anton Pelinka je u listu „Standard“ povodom predsjedavanja te zemlje 2018. upozorio da se ta uloga precjenjuje. Savjet EU već sada ima svog stalnog predsjednika i od decembra je to Belgijanac Šarl Mišel. Zato Pelinka kaže: „Predsjedavanje Savjetu EU je prije svega dobra prilika da se dobro predstavite. Ili da tu priliku propustite“.

---

Strah od loše odrađenog posla
Preko 80 posto građana Hrvatske svjesno je činjenice da njihova zemlja početkom sledećeg mjeseca započinje šestomjesečno predsjedanje EU. Ipak, sa tom je informacijom „dobro“ ili „jako dobro“ upoznato samo 21 posto građana, pri čemu su više informisani visokoobrazovani i stariji građani.

Gotovo polovina ispitanika očekuje da će predsjedavanje Evropskom unijom imati pozitivan uticaj na ekonomiju i standard, što ujedno smatraju i najvećom mogućom koristi te uloge. Samo 16 posto ispitanika očekuje da će predsjedavanje Hrvatskoj donijeti više štete nego koristi, a građani su najviše zabrinuti zbog samog finansijskog troška i mogućnosti narušavanja ugleda zemlje zbog eventualno loše odrađenog posla.

Čak 65 posto građana navelo je borbu protiv korupcije kao jedan od prioriteta kojem bi se Hrvatska tokom predsjedanja EU trebalo najviše posvetiti, a u sam vrh ljestvice smjestili su se i zaštita ljudskih prava i borba protiv klimatskih promjena koju 36 posto građana smatra ključnim prioritetom.

U kontekstu evropskih politika, građani smatraju da bi EU najviše trebalo da radi na smanjenju socijalnih i ekonomskih razlika među članicama i borbi protiv klimatskih promjena, koju 77 posto ispitanika smatra gorućim problemom, uprkos i više nego očiglednom nedostatku zelenih stranaka na hrvatskoj političkoj sceni.

Nezavisnost pravosuđa, rad javnih institucija i slobodu izražavanja građani Hrvatske smatraju najvećim razlikama između EU i njihove zemlje. Čak 40 posto ispitanika smatra da hrvatske sudije presude ne donose nezavisno, a samo njih osam posto to smatra za sudije na nivou EU.


Hrvatski građani ne žele Srbiju
Građani Hrvatske podržavaju proširenje Evropske unije na Zapadni Balkan, ali ne i na Srbiju, pokazuje istraživanje stavova i informiranosti javnosti sprovedeno povodom hrvatskog predsjedavanja Unijom od 1. januara 2020. godine.

Veliko istraživanje koje je na inicijativu Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske CROSOL pokazalo je da Hrvati generalno podržavaju ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EU, ali je veliki izuzetak u tome, prilično očekivano, Srbija, čije članstvo podržava samo 23 posto građana.

Sa druge strane, ulaz Sjeverne Makedonije u EU podržava 45 posto ispitanika, dok je na drugom mjestu Bosna i Hercegovina sa 41 posto, piše „Euractiv“.