Inženjer Željezničkog prevoza Crne Gore Milisav Dragojević kazao je da su tačni navodi menadžmenta te kompanije da je smjenjivan dvaput sa radnog mjesta, ali ne zbog njegove nestručnosti, već zbog toga što je pričao o razlozima nesreće na Bioču. Ističe da je samo jednom suspendovan i da se u sudskom postupku pokazalo da je odluka o tome bila nezakonita. On je u odgovoru na navode ŽPCG iznijete u tekstu ,,Remontom voza nije nanijeta šteta’” od 11. marta ukazao da je prvi put sa mjesta rukovodioca službe za vuču vozova u ŽCG smijenjen u aprilu 2007. godine.
– Jedan od razloga je što sam kao član Drugostepene komisije koja je isleđivala nesreću na Bioču, izdvojio mišljenje o uzroku iskliznuća voza jer sam na osnovu mjerenja tri mjeseca prije nesreće utvrdio da je tada na mjestu gdje je voz iskliznuo pruga bila šira za pet milimetara od dozvoljene granice odstupanja. Nakon prolaska mjernih kola, utvrđeno je da nije bilo nikakvih radova na popravci pruge na mjestu iskliznuća voza. Drugi razlog moje smjene bio je što je u toku sudskog procesa za nesreću na Bioču moj advokat tražio saslušanje svjedoka – tadašnjeg predsjednika Odbora direktora Ranka Medenice i svih članova Odbora direktora – Milana Vukčevića, Petra Drešlera, Milorada Jovanovića, Duška Perovića i Mersada Mujevića, kao i Radomira Kneževića, inspektora za željeznički saobraćaj, i tadašnjeg ministra saobraćaja Andrije Lompara. Sudsko vijeće nije prihvatilo taj zahtjev. Ja sam i na sudu objasnio razlog mog izdvojenog mišljenja o uzroku iskliznuća voza i pitao članove ekspertskog tima koji je po nalogu Vlade Crne Gore vršio ekspertizu o uzroku nastanka nesreće na Bioču. Moje pitanje je bilo: ,,Da li je u nalazu vještačeno stanje pruge, posebno na mjestu nesreće?” Odgovoreno je da u ekspertskom timu nije bilo stručnjaka građevinske struke i da se oni ne mogu izjasniti na tu okolnost. Ja sam u sudnici pitao člana ekspertskog tima Marjanovića, koji je stručnjak za vuču vozova, da objasni odnos točak – šina. Na moje pitanje je li dozvoljena tolerancija u profilu točka lokomotiva, on je rekao da „nije dozvoljena nikakva tolerancija u profilu točka od propisane donje mjere”. To je potvrdilo moje mišljenje da je uzrok iskliznuća voza, pored velike brzine, i stanje pruge koje sam dao u izdvojenom mišljenju na komisiji – objašnjava Dragojević.
Ubrzo nakon ovih iskaza, on je smijenjen sa svog radnog mjesta.
– Nezadovoljan ovakvim nekorektnim odnosom poslovodstva ŽCG, jer sam ja jedini od 11 optuženih u toku sudskog procesa smijenjen sa svog radnog mjesta, duže sam bio odsutan zbog korišćenja zaostalih godišnjih odmora, dužeg bolovanja i na kraju sam upućen na prinudni odmor. U januaru 2009. godine sam uzeo otpremninu od 10.296 eura (ne kako navodi menadžent ŽPCG 12.000 eura) i bio sam na birou rada do 21.2.2011. godine. Tada sam opet zasnovao radni odnos sa ŽPCG na osnovu javnog oglasa i sa diplomom mašinskog inženjera raspoređen na poslove pomoćnika izvršnog direktora za vuču vozova – navodi Dragojević.
Odluka o njegovom prijemu na posao je, kaže, ponovo poništena, ali je Inspekcija rada naložila izvršnom direktoru ŽPCG da ga rasporedi na radno mjesto i nadoknadi plate koje nije primao. Zbog nastupajuće turističke sezone i nagomilanih problema u Jedinici vuče vozova u Baru, izvršni direktor Dragoljub Šarović je, kako tvrdi, tražio od njega da preuzme rukovođenje ovom jedinicom, što je i uradio.
– U ovih skoro 40 godina rada na Željeznici, odgovorno tvrdim da sam samo jedanput suspendovan i to od jula do oktobra 2013. godine sa primanjima od pola redovne plate, zatim sam disciplinski kažnjen 20 odsto plate u trajanju od tri mjeseca (najrigoroznija kazna u ŽPCG u 2013. godini), ali sam u sudskom postupku dokazao da je i suspenzija i disciplinska kazna bila nezakonita. Na višoj Željezničkoj školi u Beogradu stekao sam diplomu mašinskog inženjera sa VI stepenom stručne spreme. Sa tom diplomom sam obavljao poslove – putujući kontrolor, kontrolor za bezbjednost saobraćaja, rukovodilac unutrašnje kontrole jedinstvene Željeznice u Crnoj Gori u trajanju od 10 godina i to kod šest generalnih direktora. Zatim sam obavljao poslove rukovodioca službe za vuču vozova, mašinskog dispečera, šefa jedinice vuče i stručnog saradnika za vuču vozova. Položio sam stručni ispit za inženjera vuče i stekao pravo upravljanja na šest serija lokomotiva, pri čemu sam vozeći teretne i putničke vozove prešao oko 40.000 kilometara. Godinama sam bio član stručnih komisija u oblasti vuče vozova, a takođe sam bio ispitivač ili presjednik u komisijama za polaganja stručnih ispita, komisija za redovnu i vanrednu provjeru znanja za sva zanimanja u oblasti vuče vozova. Toliko o mojoj stručnosti i kompetentnosti, a na kvalifikacije koje o meni iznosi menadžment ŽPCG ne želim da trošim riječi. Za mene nije važno šta kaže, nego ko kaže – zaključio je Dragojević, dostavljajući na uvid dokumentaciju o iznijetim navodima, kao i diplomu o stečenom obrazovanju.A.T.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.