Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) je institucija koja je u 2015. najdrastičnije kršila Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, zbog čega bi protiv čelnika tog resora, ministra Raška Konjevića, trebalo da se pokrene prekršajni postupak, kazao je za „Dan” član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović. On navodi da je MUP pravo građana na privatnost prekršio prije svega tokom građanskih protesta koje je Demokratski front organizovao od 27. septembra do 24. oktobra. Ističe da je posebno problematična zloupotreba fotografija sa ličnih karata pojedinih učesnika protesta koje su objavljene i u štampi.
– Nakon velikog narodnog protesta 24. oktobra, kada je došlo do incidenata i upotrebe sile organa unutrašnjih poslova, u medijima su se pojavili podaci koji potvrđuju da je taj resor drastično kršio Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Ono što mogu da kažem na osnovu dosadašnjeg postupka nadzora, koji još traje, jeste da su i pojedinci u MUP-u svjesni greške. U jednom od medija objavljene su fotografije nekih učesnika protesta 24. oktobra koje su identične fotografijama sa ličnih karata. Očigledno je da je neko neovlašteno ušao u evidenciju ličnih karata i fotografije iz baze dostavio mediju. To je drastična zloupotreba jer nije postojao pravni osnov za ulazak u tu zbirku ličnih podataka. Podaci su obrađeni u većem obimu nego što je to bilo potrebno i očigledno je da ti podaci nijesu bili upotrijebljeni za namjenu za koju su prikupljani – kazao je Lacmanović.
On navodi da se šest lica čije su fotografije objavljene obratilo Agenciji.
– Izvršen je nadzor i Savjet je zatražio da kontrolor obavi i dopunsku kontrolu kako bi se utvrdile činjenice i ustanovilo o čemu se radi. Moj je utisak da sve što je do sada zaključeno navodi na to da bi Agencija trebalo da pokrene prekršajni postupak protiv prvog čovjeka MUP-a, ministra Konjevića, kao odgovornog lica – rekao je Lacmanović, dodajući da će konačna odluka biti donijeta nakon dopunskog nadzora.
On je istakao da je objavljivanjem fotografija učesnika protesta i te kako narušeno njihovo pravo na privatnost, jer zbog učešća na skupu mogu imati probleme.
– Oni su privođeni i saslušavani i zato su im objavljene fotografije. Oni nemaju nikakvu prekršajnu prijavu, nisu krivično gonjeni, niti snose odgovornost na sam dan protesta. Fotografije i podaci nisu smjeli da budu objavljeni u novinama jer im se tako može otežati položaj u društvu, mogu imati problema prilikom ostvarivanja prava na zaposlenje, jer se postavlja pitanje koji će im poslodavac ukazati povjerenje ako ima saznanje da su privođeni. Takođe, i njihove porodice mogu imati problem jer moraju da pravdaju nekog da nije počinio prekršajno ili krivično djelo, ali to je jako teško jer mu je bila slika u novinama – kaže Lacmanović.
Agencija je, kako navodi, pokrenula i kontrolu kod Savjeta za građansku kontrolu rada policije jer su objavljeni podaci na njihovom sajtu o pripadnicima Specijalne antiterorističke jedinice.
Lacmanović kaže da je Agencija tokom 2015. obavila više od 100 nadzora u kojima je utvrdila određene nepravilnosti kod rukovaoca zbirkama ličnih podataka, ali je najlošija situacija zabilježena u organima koji se bave bezbjednošću građana. Lacmanović kaže da je i dalje aktuelan stari problem sa pretjeranom upotrebom video-nadzora.
– Mnogi misle da tako mogu riješiti probleme ili da ih mogu preduprijediti. Kamere su na svakom ćošku. Praksa pokazuje da video-nadzor nije spriječio neželjene pojave. To je jedan od vidova kršenja prava na privatnost – navodi Lacmanović.
On ističe da većina NVO, pa i one koje se bave zaštitom ličnih podataka, nije prijavila zbirke ličnih podataka.
– Takođe, ni partije nijesu to uradile iako bi one na sopstvenom primjeru trebale da pokažu transparentnost, jer donose zakone. Partije imaju zbirke podataka o članovima, sigurnim glasačima ili personalne dosijee – konstatuje Lacmanović.M.S.
Ista Vlada, različita praksa
Lacmanović navodi da je Upravna inspekcija počela da radi svoj posao po prijavama Agencije, ali da to još nije na zadovoljavajućem nivou.
– Upravna inspekcija je počela da radi svoj posao i postupa po našim zahtjevima i provjerava tačnost navoda organa da nemaju pojedine informacije. Ipak, u najvećem broju slučajeva utvrde da prvostepeni organi nemaju traženu informaciju. Tako je Upravna inspekcija kod Ministarstva prosvjete utvrdila da oni nemaju podatke o isplaćenim zaradama u prosvjeti i po tome bi ispalo da niko u 2014. nije primao platu jer ministarstvo nema predmetnu informaciju i podatke. Takvu praksu ne primjenjuju određena ministarstva, već uredno dostavljaju podatke o utrošku sredstava, pa možemo zaključiti da različiti resori u istoj vladi na različit način postupaju, što ne bi smjelo i to nije željena praksa – zaključuje Lacmanović.
Uozbilje se kad im se zaprijeti
Lacmanović navodi da je u oblasti slobodnog pristupa informacijama i 2015. godinu obilježila praksa institucija da kriju podatke o utrošku sredstava i ugovore. On navodi da je u prošloj godini pojedinim čelnicima ministarstava najavljivan prekršajni postupak, pa su nakon toga postupali po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.
– Ministarstva se uozbilje kada im se sprema prekršajna sankcija. Ukoliko nijesu pokušavale da sakriju informacije, mnoge institucije su onda prolongirale rokove da dostave tražene informacije. Upravni sud svojim presudama, koje neću komentarisati, samo doprinosi otežavanju našeg postupanja. Ono što Upravni sud traži od nas nije slučaj sa zemljama u okruženju. Mi smo u dobroj mjeri u prilici da po nekoliko puta vraćamo predmete na sjednicu da bismo odlučili kako Upravni sud smatra da je ispravno – kaže Lacmanović.