Centar za ženska prava predložio je formiranje fonda za nadoknadu štete žrtvama krivičnih djela nasilja, koji bi se finansirao od prihoda od igara na sreću, sredstava koja se uplaćuju na osnovu odloženog gonjenja, sporazuma o priznanju krivice i donacija. Na okruglom stolu „Ostvarivanje prava na naknadu štete žrtava krivičnih djela nasilja u Crnoj Gori“, koji je organizovala ta nevladina organizacija (NVO), ocijenjeno je da je Crna Gora postigla ograničene rezultate u pogledu identifikovanja žrtava nasilja i procesuiranja počinilaca, zbog čega je u što kraćem roku potrebno usvojiti izmjene Zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja.
Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević saopštila je da se svakodnevno susreću sa žrtvama krivičnog djela nasilja, te da smatraju da mehanizam naknada štete žrtvama krivičnog djela nasilja treba učiniti dostupnim što prije. Ona je podsjetila da je Crna Gora u 2015. godini usvojila Zakon o naknadi štete žrtvama nasilja, kojim je propisano da će stupiti na snagu tek sa ulaskom Crne Gore u Evropsku uniju.
– Žrtve se dovoljno iscrpljuju u samim postupcima i činjenica da nijesu dovoljno informisane i da uvijek nemaju adekvatnu pravnu pomoć, pokazuje da se ne daje mogućnost da adekvatno ostvare pravo na naknadu. Mi smo, osim izmjena koje se odnose na sam rok za stupanje na snagu zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja, planirali uspostavljanje fonda koji će biti samoodrživ i koji neće zavisiti od državnog budžeta, već će se finansirati iz drugih izvora. Kao mogući izvori finansiranja, navedeni su prihodi od igara na sreću, iznosi koji se uplaćuju na osnovu odloženog gonjenja, sporazuma o priznanju krivice, strane i privatne donacije – navela je Raičević.
Dodala je da se isplata naknada trenutno vezuje za budžet Ministarstva pravde.
– Međutim, smatramo da bi preko fonda, koji bi bio nezavisno tijelo, bilo moguće obezbijediti sredstva koja neće zavisiti od državnog budžeta i koja neće varirati i biti nesigurna, već koja će trajno biti u fondu - kazala je Raičević.
Ističe da je za usvajanje ovakvog zakona i formiranje fonda potrebno vrijeme, pa je zbog toga rok za stupanje ovog zakona predviđen za januar 2019. godine.
– U zakonu stoji da naknada ne može biti veća od desetostrukog iznosa prosječne zarade u Crnoj Gori, a komisija (fonda) će se baviti odobravanjem naknada – rekla je Raičević.
Šef Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Mitja Drobnič ukazao je da je u prošlogodišnjem izvještaju Evropska komisija (EK) ukazala da trgovina ljudima i dalje predstavlja razlog za zabrinutost.
– Uprkos napretku u pravnim i institucionalnim aspektima, nakon usvajanja izmjena i dopuna Zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja koja uključuju žrtve trgovine ljudima, Crna Gora je postigla ograničene rezultate, kako u pogledu identifikovanja žrtava, tako i u procesuiranim slučajevima – upozorio je Drobnič.
On je podsjetio da je Unija usvojila nekoliko pravnih instrumenata kojim se regulišu zajednička pravila u cilju zaštite i pomoći žrtvama krivičnih djela nasilja.
– Na primjer, Direktiva EU o pravima nalaže da se osobe koje su žrtve krivičnih djela prepoznaju, da se tretiraju sa poštovanjem i da dobiju odgovarajuću zaštitu, podršku i pristup pravdi. Istom Direktivom se obezbjeđuje pravo na nadoknadu štete, a ukoliko se koristi model restorativnog pravosuđa u nacionalnom sistemu, sada postoje zaštitni mehanizmi kako bi se žrtvi osiguralo bezbjedno učešće u istom – pojasnio je Drobnič.
Smatra da osobe koje su bile žrtve krivičnih djela nasilja treba da budu prepoznate i da im se pruži odgovarajuća podrška.
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica poručila je da će ta institucija obezbijediti da svi sudovi stvore uslove za informisanje žrtava krivičnih djela nasilja o pravu na naknadu štete, na prvom mjestu od počinioca, a zatim i od drugih subjekata i od države. Ona je kazala da je Crna Gora donošenjem Zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja uskladila crnogorski pravosudni sistem sa evropskim standardima.
Žrtve nasilja su, kako je navela, dugo kroz sudske procedure bile prepoznate samo kroz procesne zakone.
– Dobijali su to ime, i ništa više od imena. Ova aktivnost Centra za ženska prava je nešto dalje od imena, i od identifikacije. Nešto što treba dati žrtvi u izgledu da će ona biti zaštićena. Od koga zaštićena? Zaštićena prvo od same sebe, od svog neznanja i nepoznavanja šta je to očekuje. Potpuna informisanost žrtve će je učiniti da ona ipak sebe doživi žrtvom, a ne kao nešto što je sleduje – istakla je Medenica.
Sudija Višeg suda u Podgorici i član radne grupe za izradu zakona Ana Vuković kazala je da su članovi tog tijela predložili izmjene u zakonu u pogledu raznih vidova naknade štete kako za materijalne, tako i za nematerijalne gubitke žrtvama.
– Takođe smo predložili izmjene u dijelu dužine roka za podnošenje predmetnog zakona, rok zastarelosti, brisanje odredaba koje se tiču uslova prihvatljivosti. Za ostvarenje prava na nadoknadu, izostavili smo uslov državljanstva, jer smatramo da žrtve krivičnih djela trgovine ljudima, shodno praksi, najčešće su državljani zemalja koji nisu iz Crne Gore – navela je Vuković.A.O.
Fond po uzoru na evropske zemlje
Član radne grupe za izradu zakona Vlado Dedović kazao je da se najznačajniji set izmjena zakona vezuje za uspostavljanje održivih mehanizama institucionalnog tipa koji imaju cilj da se na duži vremenski rok obezbijedi finansiranje nadoknada štete žrtvama krivičnih djela nasilja.
– Radna grupa je to postigla kroz izmjene zakona u dijelu uspostavljanja posebne institucije – Fonda za nadoknadu štete žrtvama krivičniih djela nasilja po uzoru na brojne zemlje u evropskim okvirima – rekao je Dedović.
Dedović je kazao da očekuju da će takav mehanizam dobiti podršku u Parlamentu.