Mladi u Crnoj Gori najduže žove sa roditeljima, a u prosjeku roditeljski dom napuštaju tek u 33 godini života, za razliku od Šveđana i Danaca, koji počinju sa samostalnim životom već u 21. godini, pokazuju najnoviji podaci Eurostata. Ipak, ova drastična razlika između osamostaljivanja kod mladih kod nas i na sjeveru Evrope lako se može objasniti standardom, jer je prosječna plata u Crnoj Gori 500 eura, a mladi tu zaradu teško da mogu ostvariti jer su uglavnom nezaposleni, dok je prosječna zarada Danaca i Šveđana oko 3.000 eura.
Balkan je izgleda poluostrvo gdje se u roditeljskom gnijezdu živi najduže, pa tako i naši susjedi Hrvati porodičnu kuću napuštaju u 32. godini. Nakon njih slijede Slovaci i Italijani, koji se osamostaljuju sa 31, dok se Grci i Španci, dvije države Evropske unije koje su u ekonomskoj krizi, osamostaljuju sa 30 godina.
Poljaci se osamostaljuju u 28 godini, Irci 27, Englezi i Francuzi 25, Njemci i Holanđani 24, a Finci sa 22.
Istraživanja Ujedinjenih nacija za Crnu Goru pokazuju da zaposlene mlade osobe rjeđe žive sa roditeljima, odnosno češće žive odvojeno od njih, dok obrnuto važi za trenutno nezaposlene i učenike, odnosno studente. Takođe, sa zaposlenjem dolazi i do finansijske nezavisnosti mladih, pa tako manji broj zaposlenih mladih izdržavaju roditelji ili im pružaju finansijsku pomoć. U poređenju sa nezaposlenima i mladima koji su još uvijek u sistemu formalnog obrazovanja porodica u Crnoj Gori sa roditeljima žive mladi stariji od 25 godina.
U istraživanju UN navodi se da sa roditeljima živi i 53 odsto mladih koji su zaposleni, dok 45 procenata živi odvojeno od njih. Preko 67 odsto nezaposlenih mladih izdržavaju roditelji, dok je 32 posto izjavilo da se sami staraju o sebi. Da nekad ni zaposlenje ne garantuje mogućnost samostalnog života, pokazuje podatak da 7,3 odsto zaposlene omladine izdržavaju otac i majka, samostalno – ali uz pomoć roditelja živi 39 odsto mladih, a bez bilo čije pomoći 52 odsto zaposlenih.
Prema podacima Monstata, u 33.868 crnogorskih porodica sa roditeljima žive njihova djeca koja su starija od 25 godina. Prema podacima sa popisa, u našoj državi je 140.000 građana od 25 do 40 godina, a procjene su da oko 40.000 njih i dalje živi sa ocem i majkom.
U 18.328 porodica mladi stariji od 25 godina žive sa roditeljima koji su vjenčani ili žive u vanbračnoj zajednici. Mladi stariji od 25 godina žive u 2.453 porodice sa samohranim ocem, dok je na drugoj strani 13.000 familija u kojima samohrana majka živi sa potomcima navedenog uzrasta.
Slična situacija je i sa državama u regionu pošto u Srbiji prema podacima istraživanja „Položaj i potrebe mladih u Srbiji”, koje je sprovelo Ministarstvo omladine i sporta, čak 70 odsto mladih u toj zemlji živi sa roditeljima i poslije 25. godine.
U državama Evropske unije mladi sa roditeljima prosječno žive 26 godina.
Antropolog Lidija Vujačić smatra da dužinu života crnogorske omladine sa roditeljima uslovljava socio-ekonomski, ali i kulturološki aspekt. Ona kaže da loša ekonomska situaciju u društvu, generalno, mladima smanjuje mogućnost da sebi obezbijede posebnu stambenu jedinicu i žive samostalno, odnosno kvalitetno od svoga rada.
– Iz prostog razloga što je izuzetno veliki broj mladih ljudi kod nas nezaposlen ili su im primanja nedovoljna da rentiraju ili kupe stan, imajući u vidu nepovoljne uslove kredita, rokove otplata, nesigurnost radnog mjesta koje bi bilo pokriće za kredit i slično. Drugo, mladi se danas sve duže školuju pa se,,simbolička“ tj. produžena mladost ili, bolje reći, ekonomska zavisnost od roditelja donekle podrazumijeva, jer dok god se školuju, po domaćim tradicijskim kriterijumima, nijesu odrasli ljudi – navodi Vujačić.M.S.
Teško se stupa i u brak
Prema podacima Monstata lani su bračni parovi u bračne vode „uplovljavali” na pragu, ili u tridesetim godinama. Tako je pri sklapanju prvog braka prosječna starost nevjeste iznosila 28, a mladoženje 31 godina.
Lidija Vujačić kaže da mladi odgađaju samostalni život sa partnerom, odnosno partnerkom i sve kasnije ulaze u brak i to je činjenica.
– Naslijeđeni tradicionalni, patrijarhalni kulturni obrasci idu naruku mladim ljudima da produže (ne)voljno djetinjstvo, mladost i, kakvu-takvu, ušuškanost u toplini porodičnog doma i srodničkih veza koje nude, makar osnovnu egzistencijalnu stabilnost. Iako je zdrava vezanost i egzistencijalna podrška bliskih ljudi korisna, katkad i neophodna, pretjerano oslanjanje na članove porodice i nepovjerenje u sopstvene kapacitete ne vodi napretku, već dugom kaskanju u mjestu – kaže ona.