Premijer Duško Marković optužio je mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija da skoro tri decenije dijeli Crnu Goru, poručivši mu u otvorenom pismu da ga plaši način na koji to čini. On je u odgovoru na ranije pismo vladike cetinjskog istakao da činjenica da za vrh Rumije ne postoji važeći planski dokument znači da na tom mjestu ne može biti bilo kakve gradnje ili intervencije u prostoru.
U pismu je istakao da „način na koji mitropolit Amfilohije dijeli Crnu Goru i time udara u temelje i smisao crnogorskog kulturnog, multietničkog i vjerskog suživota plaši više od toga da li će limeni objekat ostati na vrhu Rumije ili neće“.
– Iako sam slutio da pravoslavni mitropolit i premijer mogu pronaći i drukčiji format za razgovor, moram Vam priznati da mi je veoma drago što ste pismo koje ste naslovili predsjedniku Vlade Crne Gore – učinili dostupnim ukupnoj javnosti. Na taj način su svi koji su zainteresovani za temu kojom se bavite u svom pismu mogli da se uvjere koliko su Vaši argumenti u odbrani nezakonite gradnje na Rumiji zapravo okrenuti protiv Vas. Podsjetiću Vas – činjenica da za ovu lokaciju „nema važećeg planskog dokumenta”, na koju se Vi pozivate, upravo znači da na tom mjestu ne može biti bilo kakve gradnje ili intervencije u prostoru. Odnosno – nikako ne može značiti ono što Vi pretpostavljate – da na takvim mjestima svi možemo da gradimo što nam padne na pamet, pa makar to bila i ‚crkvica‘ na Rumiji, kako je sažaljivo kvalifikujete – naveo je Marković.
Pozvao je mitropolita da „ne nasijeda na netačna tumačenja zakona“.
– Pošto je meni pripala dužnost da vodim računa o zemaljskim, a Vama o Božjim zakonima u Crnoj Gori – želim da Vas uvjerim da će u postupanju državnih organa povodom nezakonite gradnje na Rumiji do poslednjeg slova biti ispoštovana zakonska regulativa. U Boga se nadam (valjda ćete me tako bolje razumjeti), da ćete se i Vi usprotiviti nepoštovanju zakona i državnih institucija u Crnoj Gori, pa makar takvi naumi i postupci dolazili iz Vašeg najbližeg okruženja. Zato dozvolite da se u ovom smislu poslužim upravo porukom iz Vašeg pisma: „Molim Vas da ne nasjednete lažnoj propagandi i netačnim tumačenjima zakonskih propisa Vaših neznavenih i nerazumnih saradnika, opterećenih predrasudama raznih vrsta, a najviše neznanjem i mržnjom“ – navodi u pismu premijera.
Marković je poručio da ga „više od istorijskih nelogičnosti i odsustva činjenica“ o tome ko je i kada kroz vjekove gradio, a ko rušio na Rumiji i u njenoj okolini, zabrinjava mitropolitovo „uporno nastojanje da dijelite, umjesto da sabirate“.
– Nažalost, ne samo kada je u pitanju prevazilaženje podjela u pravoslavnom biću Crne Gore – jer kao što sam Vam jednom prilikom već ukazao (a to ipak nijesam učinio dostupnim javnosti) – ničim ne pokazujete da Vas ta činjenica onespokojava i nagoni na razmišljanje da li kao odgovoran pastir možete nešto uraditi da pravoslavni svijet u Crnoj Gori objedinite i okupite na jednom mjestu. Ovoga puta, dozvolili ste sebi da dijelite Albance na podobne i nepodobne, na one koji su dobrodošli na Rumiju i na one kojima tu nije mjesto, na Albance Enver Hodže i Albance Skender-bega... Ne činite to, mitropolite! Na taj način udarate u temelje i smisao crnogorskog suživota – kulturnog, multietničkog pa i vjerskog, na kome je opstala Crna Gora, i kojim se danas s ponosom legitimiše pred svijetom. Ne dirajte u tu, možda i najveću crnogorsku vrijednost. Jer baš ta lakoća i upornost s kojom evo skoro tri decenije dijelite Crnu Goru, umjesto da sabirate, mene više plaši od toga hoće li na vrhu Rumije ostati limeni objekat koji Vi nazivate crkvom. Kao što sam već rekao, ostaće – ako mu to dozvoli zakon, neće ostati – ako za to nema utemeljenja. Nikako drukčije – poručio je Marković. A.O.

„Hoće li dvojica ići zajedno, ako se ne sastanu“

Predsjednik Vlade je u pismu naveo da je mitropolitu Amfilohiju više puta upućivao „dobronamjerne poruke da u partnerskom odnosu sa Vladom traže rješenja za sva otvorena pitanja“.
– Pitao sam Vas, citirajući mudru izreku iz Knjige proroka Amosa: Hoće li dvojica ići zajedno, ako se ne sastanu? Moje lično i profesionalno okruženje, a radi se o obrazovanim i vjerujućim ljudima, ne može da povjeruje da se nijeste odazvali na takve moje pozive. Ali ipak, činim to i ovog puta – vjerujući da mudrošću, strpljenjem i prihvatanjem realnosti, zajednički možemo da doprinesemo pravoslavnoj i sveukupnoj koheziji u našoj jedinoj otadžbini. Iskreno bi me radovalo kada bi se, umjesto što noću urnišete konje i ljude po vrletima Rumije, posvetili ovom cilju – zaključio je Marković u pismu mitropolitu.