Nikšićanin
Danilo Dubljanić tvrdi da su državne institucije umjesto da ga zaštite kao građanina, radile na njegovu štetu, tako što su mu priznajući falsifikovane ugovore njegov poslovni prostor od 70 metara kvadratnih, prepisale firmi „Uniprom” čiji je vlasnik biznismen
Veselin Pejović. On ističe da od 1984. godine vodi sudske sporove da dobije svoju imovinu, ali se konstantno donose odluke na njegovu štetu.
U izjavi za „Dan” Dubljanić kaže da se radi o poslovnom prostoru u Karađorđevoj ulici broj 1 u Nikšiću, koji je on naslijedio od majke, ali nikada nije mogao da ga koristi. Objašnjava da je objekat ukupne površine 140 kvadrata, a da je polovina bila na ime njegove pokojne majke, koja je pod kiriju izdavala prostor Kombinatu kože i obuće Peć do 1984.
– Kada su prestali da plaćaju kiriju i zatvorili objekat ja sam tražio da ga oslobode da bih mogao ja da ga koristim ili izdam. To je jedan sprat kuće koji ima dvije spojene prostorije. Međutim, iz Kombinata meni dostavljaju dopis da su oni taj prostor kupili, a pošto me nijesu o tome obavijestili na vrijeme ja sam ih tužio i tako su počeli sudski procesi. Nekoliko godina kasnije uspio sam da dobijem ugovor, za koji tvrdim da je falsifikovan i da ga moja majka nije potpisala, gdje stoji da im ona za 14.500 dinara prodaje poslovni prostor, a zamislite porez na promet je plaćen 15.940 dinara. Kako je moguće da porez bude veći od cijene samog objekta – kaže Dubljanić.
Ističe da se u međuvremenu pojavio Veselin Pejović sa svojim „Unipromom”, koji je uknjižen kao vlasnik objekta, a da nikom nije jasno kako.
– Kada su počeli ratovi na području bivše Jugoslavije svi objekti i prostori preduzeća i okolnih republika potpali su pod vlasništvo države Crne Gore. Pritom se nije vodilo računa da li se radilo o privatnoj ili državnoj imovini. Pejović se sa „Unipromom” pojavio već 1989. kada je rekonstruisao objekat koji je bio moj – kako, ja ne zna. Samo se pojavio u jednom trenutku i rekao da je to njegovo – priča Dubljanić.
Dodaje da sumnja da je uz pomoć sudstva, katastra i tužilaštva, ostao bez imovine, te da se radilo na njegovu štetu, a u korist „Uniproma”.
– Svaki dokaz koji sam priložio ignorisan je, pa i iskaz sudskog vještaka da je kuća 1989. prevedena na „Uniprom” pod sumnjivim okolnostima. Taj prevod je urađen na osnovu falsifikovanog ugovora za 317.000 dinara. Obraćao sam se svima od Vrhovnog suda do tužilaštva, ali to nije dalo nikakve rezultate – priča Dubljanić.
Dodaje da se obraćao predsjednici Vrhovnog suda
Vesni Medenici koju je informisao o tome da mu je Pejović uzeo imovinu bez dinara nadoknade, a sve uz pomoć, kako tvrdi, katastra, sudstva i tužilaštva, odnosno organa vlasti u Crnoj Gori. Ipak dobio je odgovor da predsjednica nije nadležna za postupanje jer su sve sudije nezavisne u svom radu.
Takođe, pisao je i vrhovnom državnom tužiocu
Ivici Stankoviću, koji je predmet prebacio specijalnom državnom tužiocu
Milivoju Katniću. Iz Specijalnog tužilaštva Dubljanića su obavijestili da su već analizirali njegovu dokumentaciju i da su odbacili krivičnu prijavu koja se tiče spornog poslovnog prostora.
M.S.
Pejović mu proučio da će platiti koliko sud kažeKomentar od vlasnika „Uniproma“ Veselina Pejovića nijesmo dobili jer nije odgovarao na naše telefonske pozive i SMS, dok iz suda u Nikšiću nijesu odgovorili na naš dopis koji smo im proslijedili u srijedu, 27. februara. Dubljanić kaže da se on obraćao Pejoviću koji mu je odgovorio, kako kaže, „Što ti organi sudstva riješe, ja ću ti platiti“.
– Ja i dalje vodim postupke i nadam se da ću se izboriti za svoju imovinu. Problem je što sud do sada nije prihvatao ništa što sam ja njima dostavio. Na samom početku meni je imovina oteta od Kombinata iz Peći koji se pozvao na ugovor 557 koji je u katastru zaveden na druga lica, a ne na moju majku i njih. To je još jedan dokaz da moja majka tu imovinu nije prodala. Posle toga oni su nekako prostor prebacili Pejoviću preko kupoprodajnog ugopvora iako ja imam dokaze da do pojave Pejovića nije vršena promjena vlasnika – zaključuje Dubljanić.
)){kind=small}
