Firma Vagon impeks iz Budimpešte s razlogom je nepoželjna kao partner u nikšićkim Rudnicima boksita, saopštili su na jučerašnjoj konferenciji za medije predsjednik sindikata radnika Ilija Đilas i inženjer Radivoje Knežević.
Ta firma je i nedavno dostavila ponudu za poslovno-tehničku saradnju, ali su na dan izbora najboljeg ponuđača odustali i za to okrivili stečajnu upravu, sindikate Boksita i Udruženje inženjera.
Đilas je istakao da je mađarska kompanija prije stečaja imala ugovor o kupovini rude, ali da su postojale situacije kada su kasnili sa uplatama, kao i da boksit u zimskim mjesecima nijesu željeli da odvoze. Vlasnik Vagon imepksa Rasko Andreaš, po riječima Đilasa, ucjenjivao je Boksite, a sada najavljuje tužbu zbog raskida tog ugovora tražeći odštetu od blizu 900 hiljada eura. U jednom razgovoru, tvrdi Đilas, Andreaš mu je kazao da nikšićku rudu plaća po 28 eura za tonu, iako je cijena prema pomenutom ugovoru za nekoliko eura bila niža.
– Tada mi je kazao da u našoj firmi ima lopova, i da je razliku od ugovorene cijene i cijene koju je on navodno plaćao, davao četvorici ljudi iz Rudnika boksita. Sada kada nas optužuje za to što nije uspio da uđe u našu firmu, kao predsjednik sindikata mogu da mu poručim da to nikada neće ni uspjeti, ma koju cijenu da ponudi za rudu, sve dok javno ne kaže ko su ti ljudi iz Boksita kojima je davao procenat – rekao je Đilas.
Kvalitet nikšićke rude očigledno je presudan, jer je oko nje bilo dosta „mešetarenja” u ranijem periodu, jer su se ugovori sa kupcima zaključivali po jednoj cijeni, a boksit se prodavao po drugoj za tonu. Kako je juče kazao Knežević, prema nedavno zaključenom ugovoru o poslovno-tehničkoj saradnji sa Neksanom ta kompanija tonu plaća po 24 eura, a kvalitet treba da bude 58 odsto aluminijum-oksida, koji je pozitivan element i 3,5 odsto silicijuma koji je negativni sastav, što odgovara modulu od oko 17 odsto. Ruda najboljeg kvaliteta je sa kopa Zagrad, dok je lošijeg ona sa Štitova, a obaveza Rudnika je da kompaniji obezbijedi boksit ugovorenog kvaliteta, a kako će je oni miješati i prodavati to nije u domenu dogovora.
Knežević je istakao da je mađarski partner sa nikšićkom firmom nekoliko mjeseci prije stečaja zaključio ugovor o kupovini 450 hiljada tona rude, i taj ugovor je trebalo da važi do 2016. godine. Stečajem, a potom i bankrotom Boksita, dokument je poništen, nakon čega se Vagon impeks prijavljuje na oglas stečajne uprave za kupovinu rude u prvoj polovini prošle godine. I tada su, po riječima Kneževića, ucjenjivali Boksite, pa su nakon prijave poslali novu ponudu kojom cijenu rude smanjuju za dva eura u odnosu na onu sa kojom su se prijavili.
– Kad su se prijavili ponudili su da po toni plaćaju 23,5 eura, a malo zatim su stečajnoj upravi poslali predlog ugovora u kojem navode da zbog situacije na tržištu ne mogu plaćati više od 21,5 eura. Uz to, naglasio je Andreaš u tom dokumentu, ukoliko budu izabrani za partnera za kupovinu rude, ne bi plaćali ni carinu, ni špediciju na teritoriji Crne Gore, što zaista nema nigdje u svijetu – rekao je Knežević, naglašavajući da je tada stečajna uprava, nakon odustajanja prvog ponuđača, izabrala Neksan koji je do kraja avgusta 2014. kupovao boksit po cijeni od 24 eura za tonu.
B.B.
Traže prodaju imovine
Drugi ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa Neksanom trajaće naredna tri mjeseca, a sindikati Boksita uputili su dopis ministarstvima ekonomije, rada i socijalnog staranja, te Privrednom sudu da za taj period raspišu tender za prodaju imovine te firme.
Prema poslednjem objavljenom tenderu krajem prošle godine, imovina Rudnika bila je ponuđena za 9,5 miliona eura, ali je stečajna uprava isti proglasila neuspješnim jer su Neksan, ali i Vagon impeks kao jedini prijavljeni, nudili kupovinu neposrednom pogodbom.