Država bi trebalo da formira zaštitnu cijenu poljoprivrednih proizvoda, kako bi domaći proizvođači mogli da povrate ono što su uložili, smatraju poljoprivrednici.
Upravo zbog toga što ne postoje zaštitne cijene, veliki broj proizvođača ne može da povrati ni ono što je uložio, jer su ostavljeni na milost i nemilost trgovačkim lancima koji diktiraju otkupne cijene.
Po riječima predsjednika Udruženja poljoprivrednika Malesije Željka Milića, razlike između otkupnih i prodajnih cijena u marketima bile su od dva do tri puta veće, što su trgovci pravdali porezima i troškovima.
– Od ove godine uvedeno je novo pravilo na osnovu kojeg se otkupna cijena proizvoda smanjila za oko 20 odsto, odbijanjem ambalaže, što je ozbiljno opterećenje za proizvođače – rekao je on, ističući da je trgovački lanac Voli prvi počeo sa tim, što su ostali prihvatili.
Po njegovim riječima, prodavci su nemoćni pred tri-četiri trgovačka lanca koji otkupljuju domaće proizvode.
– Prije tri godine, kada je ministar poljoprivrede bio Tarzan Milošević, država je formirala zaštitnu cijenu, odnosno postojao je dogovor između proizvođača i Ministarstva poljoprivrede da nije moglo da se ide ispod cijene proizvodnje, odnosno bilo je dogovoreno da država reaguje i otkupi viškove ukoliko cijene određenih proizvoda padnu do proizvodne. Te godine se desilo da je cijena krompira pala do 18 centi, što je proizvodna cijena i resorno ministarstvo je otkupilo nekih 1.000 tona krompira, čime je napravljen balans. Nakon toga je za ministra poljoprivrede došao Petar Ivanović, koji je sve to ukinuo, tako da njegovim dolaskom mi više ne postojimo u bilo kakvom planu, jer je njegova liberalna politika bazirana na uvozu, a štititi uvoz znači propast domaće proizvodnje – rekao je on, ističući da je Ivanović izdao i hladnjače.
Po riječima proizvođača iz Zete Mladena Aligrudića, otkupne cijene su ove godine toliko varirale da se dešavalo u pojedinom trenucima da proizvođači nijesu htjeli ni da beru ni da plasiraju svoje proizvode.
– Konkretno govorim o kupusu, krastavcu, pipunu, dok je recimo za lubenicu ova godina bila zlatna, a za paradajz je bila gora nego prošla, jer je u roku od 15-20 dana cijena paradajza pala na 10 do 15 centi, a sada se kreće između 35-45 centi, što je prihvatljivo. To ne samo da opravdava troškove uložene investicije, nego pravi dobru zaradu, jer se proizvodna cijena paradajza kreće između 20 i 25 centi, ali prije 20 dana gajba nije mogla da se proda ni za 1,5 eura, što znači da ni po 15 centi nije moglo da se dobije po kilogramu– rekao je on, ističući da je najveći problem uvozna roba koja sa lošijim kvalitetom pravi konkurenciju domaćoj proizvodnji.
Otkupne cijene su, kako je kazao, oscilirale, od fantastičnih za prvo povrće do neprihvatljivo niskih u špicu sezone.
– Fali nam zaštitna cijena kako bi proizvođači na neki način imali obezbijeđeno i osigurano ulaganje – rekao je on.
Otkupna cijena dinje trenutno iznosi 20 centi, dok se u trgovinama prodaje od 50 do 70 centi, cijena paprike je od 30 do 50 centi, a u marketima se prodaje za 70 centi do 1,2 eura. Otkupna cijena paradajza kretala se od 15 centi do sadašnjih 35 do 40 centi, a krajnji potrošač ga kupuje po cijeni od 80 centi do 1,2 eura, dok se crni luk otkupljuje po cijeni od 40 centi, a u trgovinama se prodaje od 0,8 do 1,2 eura po kilogramu. Kupus se otkupljivao po cijeni od čak pet centi, a sadašnja otkupna cijena je od 25 do 30 centi centi, a za krajnje kupce to je od 30 do 50 centi za kilogram. Cijena krompira je varirala, a po riječima Aligrudića, samo je u Crnoj Gori mladi krompir jeftiniji od starog. Otkupna cijena mladog krompira kretala se od 15 do 20 centi, a sad se taj proizvod iz Nikšića i sjevera Crne Gore otkupljuje po cijeni između 25 i 30 centi, a prodaje za 40, odnosno 60 centi. Otkupna cijena krastavca kretala se od neprihvatljivih pet centi do sadašnjih 30 centi po kilogramu, a prodajna je od 60 centi do eura, a lubenicu su trgovci nabavljali za 12 centi do sadašnjih 27 do 30 centi, dok je krajnji potrošač kupuje za 40 do 60 centi po kilogramu, u zavisnosti od trgovačkog lanca.
– Domaći konzum može da podnese razliku u cijeni koja se kreće od nekih 20 do 50 odsto, u odnosu na veleprodajne cijene, ali je zaista neprihvatljivo da su te cijene 100 odsto skuplje nego u nabavci – rekao je Aligrudić, ističući da to za rezultat ima robu koja stoji neprodata po rafovima i kojoj slabi kvalitet, a koju su potrošači primorani da kupuju, jer trgovci neće da otkupljuju drugu robu, dok ne prodaju ono što su već otkupili.J.V.
Kupovali po 10 centi, prodavali po pet
Aligrudić je podsjetio na situaciju koja se dešavala prethodnih godina, odnosno da su trgovci kupovali lubenicu po 10 centi za kilogram, a prodavali je po pet centi, čime su, kako je kazao, obesmišljeni svaki rad i prodaja pojedinih proizvoda.
Po njegovim riječima, odavno nema logike kada su u pitanju cijene domaćih proizvoda, čiji plasman dodatno ugrožava uvoz.