Bez obzira na činjenicu da je skupštinski odbor za zdravstvo prije pola godine usvojio zaključke o isplati zarada i povezivanju radnog staža radnicima „Ribarstva”, kao i o pokretanju proizvodnje u toj fabrici, i što je Odbor za ekonomiju prije četiri godine usvojio zaključak da se hitno ispita kupoprodajni ugovor o prodaji preduzeća „Staklenici”, ti predlozi su do dan-danas ostali mrtvo slovo na papiru, a radnici su bez centa završili na ulici.
Mrtvo slovo na papiru su i izvršne presude koje posjeduju radnici barske „Primorke”, kojima se duguju plate i otpremine, a nemaju od čega da se naplate jer je kompletna imovina njihovog nekadašnjeg preduzeća uništena.
Slično su prošle i presude donijete u korist radnika „Radoja Dakića” kojima se duguje 77 zarada, u vrijednosti od 50 miliona eura, kao i presuda da 250 bivših radnika „Marka Radovića” dobije otpremnine.
U sličnoj ili istoj situaciji su na hiljade radnika u Crnoj Gori, u čiju su korist donijete pravosnažne sudske presude, ali nijesu nikad realizovane. Po mišljenju radnika koji su zakinuti na taj način, to jasno pokazuje da institucije sistema ne rade svoj posao, već samo donose zaključke i presude reda radi.
Lider Radničke partije Janko Vučinić ocijenio je da režim Mila Đukanovića nedvosmisleno pokazuje da nikada ništa nije uradio za poštene radnike, već je dozvolio da se na njihovoj grbači bogate tajkuni bliski vlasti.
–Nijesu u bezizlaznoj situaciji samo radnici „Ribarstva”, „Primorke”, „Marka Radovića” i „Radoja Dakića”, već je tako završila priča sa radnicima u svim fabrikama u Crnoj Gori. Ne može narod od poštenog rada više ništa da zaradi, ne može živjeti život dostojan čovjeka. Na koga radnici mogu da se oslone ako ne na sudsku vlast i na Skupštinu, ali ni tu se nijesu spasili jer je sve u rukama DPS-a, koji ne radi za narod, već za lične interese. Dok ne smijenimo ovu vlast, radnicima neće biti bolje – poručio je Vučinić.
Iz sindikalne organizacije „Primorke” kazali su da su dovedeni do prosjačkog štapa i da više ne znaju na koju adresu treba da se obrate.
–Niko od radnika ne zna šta se sve dešavalo sa našom imovinom. Sve je pljačkano, uništavano, nemilice otuđivano... U kompaniji je četiri puta uvođen stečaj, a nijedna državna institucije nije učinila ništa da zaštiti radnike. Poslednji put je stečaj uveden ove godine, a radnici nemaju od čega da se naplate imajući u vidu da je kompletna imovina rasprodata i uništena u požaru. Ništa nije ostalo, a tužilaštvo još istražuje na šta je potrošeno 14,4 miliona koje je Vlada dala u vidu garancije – saopštili su iz tog sindikata.
Radnici „Ribarstva” su saopštili da nakon zaključaka odbora nijesu dobili nikakva dodatna obavještenja i da su i dalje u beznadežnoj situaciji. Radi se o preko 60 radnika, koji već dvije godine čekaju na povezivanje radnog staža, zbog čega dio njih ne može da se penzioniše.
Presude u korist povjerilaca „Radoja Dakića” ne izvršavaju se već deceniju i rezultirale su buntom radnika i šestogodišnjim protestima. Iako se gotovo svakog mjeseca prodaje dio po dio imovine fabrike, izvršni povjerioci ne dobijaju ni centa, a nadležne institucije ćute. Zbog toga su se povjerioci žalili sudu za ljudska prava u Strazburu. B.Ma.
Institucije ćute
Bivši radnici „Marka Radovića” ističu da se jedino delegacije Evropske unije i Evropske komisije zanimaju za njihove probleme.
–Domaće institucije nam čak i ne odgovaraju na mnogobrojne dopise, u kojima samo tražimo da se poštuje zakon i da se isplate otpremnine za 250 radnika. To su otpremnine od 1,9 hiljada eura, koje nam po zakonu sleduju, a koje Fond rada odbija da nam isplati od 2008. godine. Zato nas iz delegacije EU i EK redovno obavještavaju da prate situaciju sa radnicima, uz tvrdnju da Crna Gora neće biti primljena u EU dok se ne riješi ta situacija – kazali su bivši zaposleni „Marka Radovića”.